scena (lat. scaena: pozornica < grč. σϰηνή: skena).
1. U kazalištu → pozornica
2. U književnosti, izraz scena u dramskome književnom djelu označava najmanju tematsko-pripovjednu cjelinu u razvoju radnje. Obilježena je promjenom pozornice unutar jednoga čina, tj. ulaskom ili izlaskom glumaca i promjenom scenografije. Kao dio formalne organizacije drame pojavljuje se u XVII. st. U proznoj književnosti naratologija kao scenu označava, uz sažetak, opisnu stanku i elipsu, jedan od četiriju glavnih tipova odnosa između vremena priče i vremena pripovjednoga teksta, tj. trajanja kao aspekta pripovijedanja, a podrazumijeva one dijelove pripovjednoga teksta u kojima se vrijeme priče podudara s vremenom teksta. To je podudaranje konvencionalno, tj. najčešće su posrijedi dramske dionice u pripovijedanju, dijelovi teksta u kojima se navodi dijalog likova s minimalnim pripovjedačkim intervencijama. Scenom se, međutim, drži i detaljno pripovijedanje nekog događaja koje teži pripovjednoj informativnosti.
3. U filmu, skupina kadrova povezanih jedinstvom vremena, mjesta i radnje, tj. pripovjedno zaokružen dio igranoga filma; filmski prizor (→ sekvenca).
4. U prenesenom značenju, oštar razgovor, ispad, svađa.
