Savez jugoslavenskih umjetnika »Lada«, umjetničko udruženje, osnovano 1904. u Sofiji. Nastalo u doba osnaživanja južnoslavenske ideje, kako među Južnim Slavenima u Austro-Ugarskoj, tako i u Srbiji i Bugarskoj, imenom posvećeno slavenskoj boginji plodnosti, okupljalo je hrvatske, slovenske, srpske i bugarske umjetnike, grupirane u nacionalne ogranke.
Unutar Društva hrvatskih umjetnika tada dolazi do snažnog priklona ideji stvaranja jedinstvenoga južnoslavenskog umjetničkog prostora, ne samo zbog političkih razloga već i zato što su takav prostor umjetnici vidjeli i kao mogućnost poboljšanja svojega materijalnog i društvenog položaja, osobito djelovanjem koje podrazumijeva intenzivne suradnje i povezivanje pojedinaca, umjetničkih skupina i institucija te širenje umjetničkog tržišta i prostora za narudžbe i otkupe. Proces oblikovanja zajedničke južnoslavenske kulture koji je trebao prethoditi političkom ujedinjenju započeo je prvom Jugoslavenskom umjetničkom izložbom održanom u Beogradu 1904., što je bio glavni poticaj za osnivanje Saveza »Lada«. Na sastanku u Zagrebu 1905. prihvaćen je statut udruženja i osnovana hrvatska sekcija, koje su istaknuti članovi bili Bela Čikoš-Sesija, Robert Frangeš-Mihanović, Oton Iveković, Nasta Rojc, Ferdo Kovačević, Robert Auer, Rudolf Valdec, Lina Crnčić-Virant. Savez tada preuzima organizaciju Jugoslavenskih umjetničkih izložbi, prvih suvremeno organiziranih i opremljenih izložbi na prostoru njegova djelovanja, a koje su okupljale različita stilska strujanja.
Hrvatsku sekciju »Lade« činili su pretežno umjetnici koji su izlagali na Hrvatskom salonu 1898. i istaknuli se borbom za modernu umjetnost, ali koji ipak nisu postali nositelji likovnog moderniteta. Kao predstavnici konzervativne i akademske struje, zahvaljujući narudžbama i solidnoj poziciji na tržištu umjetnina, predstavljali su elitni dio hrvatske umjetničke scene usmjeren na zadržavanje svojih pozicija. Pritom dalmatinski umjetnici, zbog zauzimanja za moderne vrijednosti te integralo jugoslavenstvo, koje je bilo u suprotnosti s »Ladinim« federalnim konceptom južnoslavenske umjetničke suradnje, odbijaju formalno članstvo u »Ladi«, mada su sudjelovali na drugoj Jugoslavenskoj izložbi (Sofija 1906). Neslaganje rezultira njihovim bojkotom treće Jugoslavenske izložbe (Zagreb 1908) i osnivanjem Društva Medulić, koje je uz »Ladu« bilo ravnopravan suorganizator četvrte Jugoslavenske izložbe (Beograd 1912).
Nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918., bugarski se ogranak »Lade« gasi, a ostali nacionalni ogranci nazivaju se prema svojim sjedištima (Lada – Zagreb, Lada – Beograd i Lada – Ljubljana). Lada – Zagreb organizirala je odnosno sudjelovala na izložbama u Zagrebu (1912., 1920), Rijeci (1918) i Osijeku (1921) te na petoj i šestoj Jugoslavenskoj izložbi (Beograd 1922. i Novi Sad 1927) nakon čega, izgubivši smisao zbog narušenih međunacionalnih odnosa i uvođenja Šestosiječanjske diktature, aktivnost Saveza zamire.
