Sankt Peterburg (Санкт-Петербург [~ p’it’irbu'rk]; 1914–24. Petrograd, 1924–91. Lenjingrad), grad na deltastom ušću Neve u Finski zaljev, Rusija; 4 848 742 st. (2010; drugi je po broju stanovnika u Rusiji). Leži na 40-ak rijeka i kanala (Neva protječe gradom u duljini od 32 km), premošćenih s više od 580 mostova (najdulji je most Aleksandra Nevskoga, 905 m), i na 50-ak otoka i otočića. Sjedište je organa vlasti Lenjingradske oblasti. Iza Moskve, Sankt Peterburg je najveće gospodarsko, znanstveno i kulturno središte Rusije. Ima nekoliko sveučilišta (najstarije osnovano 1724., reorganizirano 1819), mnogo znanstvenoistraživačkih instituta, više od 80 kazališta (glasoviti Marijanskij teatr), velik broj knjižnica (Ruska nacionalna knjižnica, Sveučilišna knjižnica i dr.); od 250 muzeja u gradu i okolici ističu se Ermitaž, Ruski muzej, Muzej Ruske akademije umjetnosti, muzeji A. S. Puškina i F. M. Dostojevskoga, pomorski muzej; filharmonija; godišnje se u Sankt Peterburgu održava više međunarodnih glazbenih festivala. Važna je privredna grana industrija, koja ostvaruje 3% sveukupne ruske industrijske proizvodnje. Razvijena je strojogradnja, metalurgija, kemijska, petrokemijska, automobilska, drvnoprerađivačka (celuloza, papir, namještaj), prehrambena, duhanska i elektronička industrija, proizvodnja piva; brodogradilišta (trgovački brodovi, jahte, nuklearni ledolomci). Zbog kulturnih i arhitektonskih znamenitosti jako je turističko središte s više od 2,6 milijuna stranih i više od 0,8 milijuna domaćih turista godišnje. Arhitektonski spomenici (1990. uvršteni na UNESCO‑ov popis svjetske kulturne baštine) građeni su pretežito u zapadnoeuropskim stilovima u XVIII. i XIX. st. (→ rusi, likovne umjetnosti); najpoznatiji su duž desne obale Neve Petropavlovska utvrda (danas muzej) s istoimenom sabornom crkvom te palača Menšikova, zgrada Dvanaest kolegija (danas Sveučilište), duž lijeve obale Neve Zimski dvorac, Ljetni dvorac, Mramorni dvorac i zgrada Admiraliteta i Akademija umjetnosti na Vasiljevskom otoku. U dijelu grada južno od Neve izdvajaju se i glavna gradska avenija Nevski prospekt s palačama (Stroganova, Aničkova), Tauridska palača te palače Jusupova i Voroncova, crkvama (sv. Izaka, sv. Nikole, Kazanska), kompleksi manastira Aleksandra Nevskog i manastira Smoljni. Značajniji su povijesni spomenici i kip Petra Velikoga (Brončani konjanik) na Dekabrističkom trgu te krstarica Aurora. Sankt Peterburg je važno prometno čvorište i glavna ruska baltička luka; terminal je Volgo‑baltičkoga plovnog puta. Međunarodna zračna luka Pulkovo. – Grad je osnovao Petar I. Aleksejevič 1703., kada je položio temelje Petropavlovskoj tvrđavi, koja je trebala štititi buduću trgovačku luku od napada Šveđana. Novi je grad, nazvan Sankt Peterburg, od 1712. do 1918. bio ruska prijestolnica iako je Moskva ostala krunidbeni grad. Sredinom XVIII. st. imao je oko 95 000 stanovnika; bio je najveća ruska luka i jedan od najljepših europskih gradova. Građen je planski, a u njem su radili mnogobrojni europski majstori. U XIX. st. postao je vodećim ruskim industrijskim središtem; uz nekadašnju brodogradnju i tekstilnu industriju jačala je proizvodnja strojeva (Putilov) i kemijska industrija. Ondje je 1839. bila izgrađena prva ruska željeznica (Sankt Peterburg–Carsko Selo). Kao političko, kulturno i industrijsko središte, postao je i središnjim mjestom revolucionarnih događanja u Rusiji (ustanak dekabrista 1825., revolucija 1905. i 1917). U njem je od 1906. zasjedala Duma. Nakon izbijanja I. svjetskog rata 1914. bilo mu je promijenjeno ime u Petrograd. Otkako je Moskva 1918. bila proglašena glavnim gradom, gubio je na važnosti i stanovništvu (s 2,4 milijuna st. u 1917. pao je na 720 000 st. u 1920). God. 1924. bio je preimenovan u Lenjingrad (do 1991). U II. svjetskom ratu bio je 900 dana pod opsadom (jesen 1941–siječanj 1944) tijekom koje je gotovo u cijelosti bio razoren, a poginulo je više od 650 000 st.; uspješna obrana grada bila je jedna od ključnih sovjetskih (i savezničkih) pobjeda. Prvotno mu je ime vraćeno nakon referenduma 1991.
