Salijski zakon (latinski Lex Salica), službena zbirka običajnoga prava salijskih Franaka (naseljenih od V. st. u obalnom pojasu od Sjevernoga mora do rijeke Somme), te najznačajnija od leges barbarorum. Prva redakcija (Pactus legis Salicae) nastala je za kralja Klodviga (prije 511. god.), dok je posljednja (Lex Salica emendata) iz doba Karla Velikoga. Sročena je na pučkome latinskom, s mnogo germ. riječi. Salijski zakon uvelike je zadržao obilježja germanskoga prava te, za razliku od drugih germ. zakonika, pokazuje minimalne utjecaje kršćanstva i rim. prava. Zato je značajno vrelo spoznaje o uvjetima života Germana u seoskim zajednicama. Ponajviše utvrđuje kazne i visinu novčane kompenzacije za počinjene delikte (Wergeld), a sadržava i odredbe o zemljišnim odnosima, seoskoj zajednici, odnosu Germana prema Romanima, položaju kralja, društv. slojevima, obitelji, sudskom postupku itd. Primjenjivao se još u IX. st., ali se s propašću franačke države postupno transformirao u običajno pravo. U XIV. st. u sporu oko naslijeđa franc. prijestolja (između dinastija Valois i Plantagenet) Eduard III. pozivao se na odredbu Salijskoga zakona o zabrani da žene nasljeđuju zemlju. Od tada se, posebno od XVI. st., pod Salijskim zakonom podrazumijevalo načelo isključenja ženskih osoba iz nasljeđivanja prijestolja.
