Sabratha [sa'brata] (lat.), fenička i rimska luka, 70 km zapadno od Tripolija, Libija. Osnovali su ju Feničani iz Kartage u V. st. pr. Kr.; u I. st. pr. Kr. postala je dio rimskoga svijeta i jedan od triju najvažnijih gradova Tripolitanije; od II. st. rimska kolonija, od III. st. biskupsko sjedište. U središtu grada bio je podignut u I. st. forum, a oko njega su bili hramovi Libera Patera i Serapisa te bazilika, na južnoj pak njezinoj strani nalazio se tribunal ukrašen statuama. Tijekom II. i III. st. forum je dobio portike sa stupovima od egipatskoga granita, a na zapadnoj strani bio je podignut kapitolij – hramovi posvećeni kapitolijskoj trijadi. Za vladavine Antonina bilo je izgrađeno kazalište, a na rubovima grada raskošne vile s peristilima, ukrašene bogatim mozaicima. Tijekom VI. st. grad i luka opasani su bedemima, a bilo je sagrađeno i nekoliko crkava, od kojih se Justinijanova ističe po kvalitetnim podnim mozaicima. Grad su 643. razorili Arapi. Ostatci Sabrathe od 1982. su na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
