Robinson [rɔ'binsən], James Alan, britanski ekonomist i politolog (?, 27. II. 1960). Ekonomiju je diplomirao 1982. na London School of Economics (LSE) te doktorirao 1993. na Sveučilištu Yale. Radio je na Sveučilištu u Melbourneu (1992–95), Sveučilištu Južne Kalifornije u Los Angelesu (1995–99), Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (1999–2004) i Harvardovu sveučilištu (2004–15). Od 2015. redoviti je profesor na Sveučilištu u Chicagu. Proučava povijest gospodarskoga razvoja, poglavito država Latinske Amerike (Kolumbija, Čile i dr.) i podsaharske Afrike (Sijera Leone, Bocvana, DR Kongo i dr.) te kolonijalne izvore gospodarske nejednakosti, iz vizure dodira ekonomije, sociologije i politologije. S Daronom Acemoğluom napisao je knjige Ekonomski izvori diktature i demokracije (Economic Origins of Dictatorship and Democracy, 2006), o nastanku i učvršćivanju demokratskih društava, Zašto nacije propadaju: izvorišta moći, blagostanja i siromaštva (Why Nations Fail: The Origins of Power, Prosperity, and Poverty, 2012), u kojoj zagovaraju postavku kako su za gospodarski rast od središnje važnosti demokratske pravne i društvene norme (institucije) koje su usmjerene na suzbijanje monopola i oligopola i koje ujedno blagotvorno djeluju na proces tzv. kreativne destrukcije u području tehnologije i organizacije, te Uzak prolaz: države, društva i sudbina slobode (The Narrow Corridor: States, Societies, and the Fate of Liberty, 2019). Uz D. Acemoğlua i Simona Johnsona dobio je 2024. Nobelovu nagradu za ekonomiju za proučavanje kako društvene institucije utječu na prosperitet i gospodarsku nejednakost među državama.
