Johnson [ɔ:'nsən], Simon, britansko-američki ekonomist (Sheffield, 16. I. 1963). Na Sveučilištu u Oxfordu diplomirao je ekonomiju, politologiju i filozofiju 1984., a na Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) doktorirao je iz ekonomije 1989. Radio je na Sveučilištima Harvard (1989–91) i Duke u Durhamu (1991–97), a od 1997. radi na MIT-u (redoviti profesor od 2004). Bio je direktor istraživanja Međunarodnoga monetarnog fonda 2007–08. Proučava kolonijalne izvore gospodarske nejednakosti, utjecaj normi (institucija) na gospodarski razvoj, političku ekonomiju, korporacije i korupciju te odnos zdravstva i gospodarstva, često surađujući s Daronom Acemoğluom i Jamesom A. Robinsonom. S Jamesom Kwakom napisao je knjige Trinaestorica bankara: preuzimanje Wall Streeta i sljedeći financijski rasap (13 Bankers: Walt Street Takeover and the Next Financial Meltdown, 2010), o financijskoj krizi 2007–08., i Bijela kuća u plamenu: očevi utemeljitelji, naš nacionalni dug i zašto je on važan (White House Burning: The Founding Fathers, Our National Debt, and Why It Matters to You, 2012), o javnome dugu SAD-a, a s D. Acemoğluom Moć i napredak: naša tisućugodišnja borba oko tehnologije i prosperiteta (Power and Progress: Our Thousand-Year Struggle Over Technology and Presperity, 2023), o društvenim i političkim posljedicama tehnološkoga razvoja. Uz Acemoğlua i Robinsona dobio je 2024. Nobelovu nagradu za ekonomiju za proučavanje kako društvene institucije utječu na prosperitet i gospodarsku nejednakost među državama.
