Rimini [ri:'mini], grad i luka na utoku rijeke Marecchije u Jadransko more, upravno središte istoimene pokrajine u Emiliji i Romanji, sjeverna Italija; 149 169 st. (2021). Ubraja se u najpoznatija talijanska kupališna mjesta. Sačuvane su građevine iz rimskoga doba (Tiberijev most, Augustov slavoluk; ostatci amfiteatra) te srednjovjekovne palače i crkve pretežno iz XIII. i XIV. st.; kaštel Sismondo (XV. st.). Rodno je mjesto Federica Fellinija. Kampus sveučilišta u Bologni; arheološki muzej. Osim turizma, razvijeni su prehrambena industrija, ribarstvo i proizvodnja svile. Međunarodna zračna luka.
Rimini se razvio na mjestu etrurskoga naselja i rimske kolonije Ariminum (od 268. pr. Kr.), koja je postala važnim rimskim vojnim uporištem; u njoj se odmorila vojska G. J. Cezara tijekom pohoda na Rim 53. pr. Kr. Godine 359. ondje je održana jedna od crkvenih sinoda. Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva 476., osvojio ga je germanski vojskovođa Odoakar. Poslije se nalazio u sastavu Ostrogotskoga Kraljevstva (od 493), bizantskog Ravenskog egzarhata (uspostavljen potkraj VI. st.), Langobardskoga Kraljevstva (od 751) i Papinske Države (od 774). U XII. st. gotovo neovisna komuna, koju je razdirala borba gvelfa i gibelina. Od prve polovice XIII. st. gradom je vladala plemićka obitelj Malatesta, koja ga je 1503. prodala Mletačkoj Republici, a ona ga prepustila 1509. Papinskoj Državi, u sastavu koje je ostao do 1860.
