Richardson [ri'čədsən], Owen Willans, engleski fizičar (Dewsbury, 26. IV. 1879 – Alton, 15. II. 1959). Diplomirao (1900) na Sveučilištu u Cambridgeu, gdje je radio u Cavendishovu laboratoriju. Doktorirao (1904) na Londonskom sveučilištu. Bio je profesor fizike na Princetonskom sveučilištu, SAD (1906–13), na Londonskom sveučilištu (1914–24) i ravnatelj istraživanja na Kraljevskom koledžu Londonskoga sveučilišta (1924–44). Bio je član Royal Society od 1913.
Istraživao je fotoelektrični efekt, emisiju elektrona u kemijskim reakcijama, meko rendgensko zračenje i vodikov spektar, 1911. opisao je termoelektronsku emisiju, te je eksperimentalno i teorijski odredio razdiobu brzina elektrona emitiranih s užarene metalne niti i ovisnost njihova broja o temperaturi žarenja (Richardsonova jednadžba), koje je doradio rusko-američki fizikalni kemičar Saul Dushman (1883–1954) pa se danas općenito naziva Richardson-Dushmanova jednadžba:
Jz = (1 – r) AT² e–W/kT,
gdje je Jz gustoća električne struje zasićenja, r udjel elektrona reflektiranih s površine žarenoga metala, A Richardsonova konstanta: A = 120,4 × 104 A/(m²K²), T temperatura metala, W izlazni rad elektrona ovisan o vrsti žarenoga metala, k Boltzmannova konstanta. To je Richardsonovo otkriće pridonijelo razvoju elektronike te je za njega dobio Nobelovu nagradu za fiziku (1928).
