Rapa Nui [ra'pa nụi] (španjolski Isla de Pascua [i'sla δe pa'skua], hrvatski naziv Uskršnji otok), polinezijski otok u južnome dijelu Tihog oceana, 3600 km udaljen od obale Čilea; 163,6 km² s 5709 st. (2012). Vulkanskoga je podrijetla (bazalt, riolit, tuf) s kraterima ugašenih vulkana; ističu se vulkani Poike (star tri milijuna godina), Rano Kau (s kraterom promjera 1,5 km) i Maunga Tere Vaka (Terevaka; 507 m, najviši). Obala je uglavnom strma i stjenovita. U unutrašnjosti mnogobrojne špilje. Nema šumskoga pokrova ni vodenih tokova. Klima je suptropska; srednja godišnja temperatura iznosi 20,4 °C, a godišnja količina oborina 1233 mm. Poljodjelstvo; turizam. Jedino je naselje Hanga Roa (5010 st., 2012) sa zračnom lukom Mataveri. Nacionalni park koji obuhvaća 71,3 km² na UNESCO-ovu je popisu svjetske kulturne baštine (od 1995). Otok je na Uskrs 1722. otkrio Nizozemac Jacob Roggeveen (otud naziv Isla de Pascua: Uskršnji otok); od 1888. pripada Čileu. – Prastanovnici otoka imali su visoko razvijenu kulturu koja je trajala od XII. do XVII. stoljeća. Poznavali su neku vrstu slikovnoga pisma (sačuvano je dvadesetak drvenih pločica s tekstovima koje je 1956. dešifrirao Thomas Barthel). Otok je postao poznat po monumentalnoj kamenoj plastici od nekoliko stotina golemih ljudskih figura visokih od 2 m do 9,8 m. Stil te kultne plastike ponavljaju male kamene i drvene figure.
