Rabat (Ar-Ribat, arapski Ar-Ribāṭ [ar:iba:'ṭ]), glavni grad, političko i upravno središte Maroka, na utoku rijeke Bu (Bou) Regreg u Atlantski ocean; 515 619 st. (2024), šire gradsko područje, konurbacija Temara–Rabat–Salé, 2 061 407 st. (2024). Na području stare gradske jezgre sačuvan je niz kulturnopovijesnih spomenika: utvrda Udaja (Oudaïa) s vratima iz XII. st., gradska vrata (Bab er-Ruah) i minaret (44 m) djelomično izgrađene džamije Hassan (gradnja započeta u XII. st.); ondje se nalazi i mauzolej Muhameda V. iz 1971. U novijem su dijelu sultanova palača i kraljevska palača (XIX. st.); najnoviji dio Rabata čine moderne četvrti s upravnim i drugim zgradama, okružene raskošnim parkovima. Godine 2012. grad je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske prirodne i kulturne baštine. Kulturnu ulogu daju mu kazalište Mohammed V (1962), sveučilište i niz znanstvenih ustanova. Prehrambena i tekstilna industrija; poznata je obrtnička proizvodnja kožnatih ukrasnih predmeta, sagova i keramike. Turizam. Međunarodna zračna luka Rabat–Salé. – Rabat su, nedaleko od ruševina rimskoga naselja Sala Colonia, izgradili Almohadi (XII. st.) kao vojno uporište tijekom borbi u Španjolskoj. Za vladavine Merinida (XIII–XV. st.) politički je i gospodarski propao. U XVII. st. grad je bio jedno od najjačih gusarskih uporišta andaluzijskih Maura i Berbera, 1629–1818. bio je glavni grad njihove samostalne države. Francuzi su ga zaposjeli 1911. te je od 1912. bio sjedište francuske kolonijalne uprave. Za II. svjetskoga rata bio je pod upravom vichyjevske vlade (1940–42), a potom savezničkih snaga, koje su ga osvojile u studenome 1942. Glavni je grad Maroka od neovisnosti 1956.
