pukovnija.
1. Višerodna vojna taktička postrojba sastavljena od satnija, bojni ili skvadrona. Može biti samostalna ili u sastavu divizije. Prvi je put ustrojena u XV. st.; od druge polovice XVI. st. u Francuskoj postoje konjaničke pukovnije. Taktička postrojba postala je u XVII. st., sredinom XVIII. st. pojavila se i u sastavu divizije, kada je obično imala deset satnija. Početkom XIX. st. Napoleon je organizirao pukovnije u tri bojne, od kojih su dvije bile na terenu a jedna u vojarni, a zadaća joj je bila novačenje i uvježbavanje dodatnih snaga. U britanskoj vojsci pukovnije su imale dvije bojne, jednu na domaćem tlu, a drugu u prekomorskim kolonijama. Američka je vojska 1901. prihvatila ustroj pješačkih pukovnija s trima bojnama i uklopila ih u divizije, koje su bile američka glavna snaga u I. i II. svjetskom ratu te u Korejskome ratu. U RH su tijekom Domovinskoga rata postojale domobranske pukovnije sastavljene od bojni, ali su bile brojčano manje od brigada tadašnjega Zbora narodne garde.
2. Vojno-teritorijalna ustrojna jedinica habsburške Vojne krajine, uspostavljena reformama 1737–54. umjesto dotadašnjih (nat)kapetanija Krajiške su pukovnije bile jasno omeđeni teritoriji, ujedno i pješačke vojne postrojbe, tijekom vremena podijeljene svaka na po 12 satnija. Bilo ih je ukupno 17, od čega 11 na hrvatsko-slavonskom dijelu pograničja. Od 1769. imale su redne brojeve 60–76, a od 1798. do ukidanja bile su numerirane od 1. do 17. Kao teritorijalno-upravne jedinice u mnogočemu su preuzele ulogu što su je u civilnome dijelu Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva imale županije. Uprava i financiranje pukovnija bili su podređeni središnjim vojnim vlastima, ponajprije Dvorskomu ratnom vijeću u Beču, pa se njemački nametao kao službeni jezik. Razvojačenjem Vojne krajine pukovnije su postupno ukinute (1871. u varaždinskome, a 1873. u ostalim dijelovima) te je njihov teritorij 1881. bio priključen Trojednoj kraljevini.
