Pergam (grč. Πέργαμον, Pérgamon, lat. Pergamum), antički grad u Miziji (sjeverozap. Mala Azija), ruševine nedaleko od današnjega grada Bergame u Turskoj. Arheološka istraživanja izvodio je Njemački arheološki institut od 1878. Najstariji su nalazi iz VIII. st. pr. Kr. Helenistički grad, utvrđen bedemima, imao je donji grad (tržnice), srednji grad (gimnazij, svetišta Demetre i Here) i gornji grad, izgrađen na terasama (svetište Atene s hramom iz prve pol. III. st. pr. Kr.), koje su raskošno uredili kraljevi Atal I., nakon pobjede nad Galaćanima, i Eumen II. Knjižnica, koja se nalazila u hramu božice Atene, bila je, uz aleksandrijsku, najglasovitija u helenističkome kulturnom krugu, a imala je oko 200 000 svitaka. Velik Zeusov oltar, ukrašen reljefima koji prikazuju borbe bogova s gigantima i prizore iz života Telefa, mitskog utemeljitelja Pergama, rekonstruiran je (danas u Berlinu, u Pergamskome muzeju). U ravnici podno helenističkoga grada bio je rimski grad (ostatci stadiona, kazališta i amfiteatra). Izvan grada već u IV. st. pr. Kr. Asklepijevo svetište; prošireno u II. st., kada je ondje djelovao Galen.
