Peierls [pại'ɹlz], Rudolf Ernst, britanski fizičar njemačkoga podrijetla (Berlin, 5. VI. 1907 – Oxford, 19. IX. 1995). Doktorirao 1929. na Sveučilištu u Leipzigu. Radio na Saveznoj visokoj tehničkoj školi (ETH) u Zürichu (1929–32), sveučilištima u Manchesteru (1933–35), Cambridgeu (1935–37), u Birminghamu (1937–63), Oxfordu (1963–74) i Washingtonu (1974–77). U svojem radu dao je niz teorijskih rješenja iz područja fizike čvrstoga stanja i nuklearne fizike. Razvio je teoriju prijenosa topline u nemetalnim kristalima (1929), opću teoriju dijamagnetizma kod metala, a s Hansom Albrechtom Betheom postavio je prvu teoriju sustava neutron–proton i objavio niz teorijskih radova kojima su objašnjene pojedine toplinske pojave. Tijekom II. svjetskog rata bavio se intenzivno atomskom energijom te s Ottom Robertom Frischom predložio britanskoj vladi metodu obogaćivanja uranija. Sa skupinom suradnika prešao je 1943. u SAD, na Projekt Manhattan, gdje je nastavio rad u istom području. Djela: Kvantna teorija čvrstoga stanja (Quantum Theory of Solids, 1955), Zakoni prirode (The Laws of Nature, 1955), Iznenađenja u teorijskoj fizici (Surprises in Theoretical Physics, 1979) i Još iznenađenja u teorijskoj fizici (More Surprises in Theoretical Physics, 1991). Bio je član Royal Society (od 1945), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1962) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1970).
