Pećka patrijaršija, vrhovno upravno tijelo Srpske pravoslavne crkve. Osnovana je 1346. na državnome saboru u Skoplju, što je izazvalo rascjep s Carigradskom patrijaršijom (1353–75). Sjedište je imala u Peći, Žiči i Smederevu. Patrijaršija je nadživjela srednjovjekovnu srpsku državu, ali su ju 1459. ukinuli Osmanlije i njezino područje stavili pod jurisdikciju ohridskog arhiepiskopa. Bila je obnovljena 1557. kada je patrijarh postao Makarije, brat velikoga vezira Mehmeda Sokolovića, a jurisdikcija joj se protezala od Ohrida do Budima te od Vidina do Trebinja. Fermanom sultana Mustafe III. bila je ukinuta 1766. zbog sudjelovanja Srba u protuosmanskim ratovima; obnovljena je 1920. kao Srpska patrijaršija sa sjedištem u Beogradu; nakon toga srpski patrijarh nosi naslov pećkoga arhiepiskopa.
Unutar crkvenoga kompleksa u Peći najstarija je crkva Svetih apostola iz XIII. st., izgrađena u arhitektonskim oblicima raške škole i ukrašena zidnim slikama također iz XIII. st. Crkva sv. Dimitrija građena je i oslikana u prvim desetljećima XIV. st., a iz istoga je doba i crkva posvećena Bogorodici. Sve tri crkve bile su povezane zajedničkim narteksom u XIV. st., građenim kao trijem s dvojnim arkadama, a istodobno je uz južni zid Bogorodičine crkve podignuta crkvica sv. Nikole; slikarije su iz sredine XVI. st. Patrijaršijski sklop bio je mauzolej episkopâ i patrijarhâ te je u njem smješten veći broj ukrašenih mramornih sarkofaga, oltarnih pregrada i ikonostasa. U bogatoj manastirskoj riznici čuvaju se ikone, rukopisne knjige i predmeti umjetničkih obrta. Na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 2006.
