Parton [pα:'ɹtən], Dolly, američka country-pjevačica i skladateljica (Pittman Center, Tennessee, 19. I. 1946). U doticaju s lokalnom glazbom (gospel, folk) od djetinjstva pjeva, sklada pjesme i svira gitaru; prema country-glazbi usmjerio ju je ujak Bill Owens, čest koautor njezinih ranih skladbi. Objavivši 1967. album Hello, I’m Dolly, redovitim nastupima u TV emisiji The Porter Wagoner Show, gdje se ističe vibrantnim sopranom i atraktivnom fizičkom pojavom, te impresivnim nizom od tridesetak studijskih albuma, od kojih su gotovo polovicu činili dueti s P. Wagonerom, do sredine 1970-ih postiže status najpopularnije američke country-glazbenice. Snimivši dotad neke od svojih najboljih albuma (Coat of Many Colors, 1971; My Tennessee Mountain Home, 1973; Jolene, 1974), u kojima žanrovski repertoar (ponegdje politički progresivnih naglasaka) obogaćuje nostalgično-idiličnom autobiografskom tematikom, tradicionalniju country-melodiku postupno proširuje elementima popa, rocka i disca, uspješnije na prijelaznim albumima New Harvest… First Gathering i Here You Come Again (oba 1977); potonji je postao prvi album neke country-pjevačice prodan u milijun primjeraka. Poslije konceptualnog ostvarenja 9 to 5 and Odd Jobs (1980), s pjesmama o životima radničkih slojeva, izdala je više albuma u pretežno pop-aranžmanima (učestalo rabeći sintesajzer), reagirajući potom na slabiju recepciju povratkom konvencionalnijem country-zvuku (White Limozeen, 1989), a onda i diskretnijim prožimanjem žanrova (Eagle When She Flies, 1991), postupku razvidnom i u nekim kasnijim ostvarenjima. Svojevrsni povratak glazbenim korijenima, naznačen već skladnim albumima Trio (1987), s Emmylou Harris i Lindom Ronstadt, te Honky Tonk Angels (1993), s Lorettom Lynn i Tammy Wynette, kulminirao je na prijelazu tisućljeća trima vrsnim bluegrass-albumima s primjesama gospela i folka (The Grass Is Blue, 1999; Little Sparrow, 2001; Halos & Horns, 2002), uz dominaciju »staromodnih« instrumenata (bendžo, violina, mandolina). Učestalo objavljuje i u XXI. st., uglavnom u okviru srednjostrujaškoga countryja (Backwoods Barbie, 2008). Od 1980. povremeno glumi; uz prvi film, profeminističku komediju Od 9 do 5 (Nine to Five, Colin Higgins, 1980), za naslovnu pjesmu koje je nominirana za nagradu Oscar, ističe se ulogom frizerke iz južnjačkoga gradića u melodrami Čelične magnolije (Steel Magnolias, Herbert Ross, 1989). Vjerojatno najistaknutija country-pjevačica u povijesti, s čak 25 singlova na prvome mjestu slušanosti i 44 hit-albuma, autorica oko 3000 pjesama među kojima su najpoznatije »Jolene« (1973) i »I Will Always Love You« (1974., koja je globalnu popularnost stekla 1992. u verziji Whitney Houston), uvedena je 1999. u Kuću slavnih country-glazbe (Country Music Hall of Fame), a 2022. u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).
