Oppitz [o'pic], Oto (puno ime Otto Adalbertus Josef Oppitz), hrvatski geograf i leksikograf (Police, Češka, 16. VIII. 1903 – Zagreb, 17. V. 1979). Geografiju je diplomirao na Mudroslovnome (poslije Filozofskome) fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1927), gdje je i doktorirao (1930). Usavršavao se u Parizu 1936. Radio je u Higijenskome zavodu u Zagrebu (1928) te Državnoj trgovačkoj akademiji na Sušaku (1933). Od 1933. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (prvo asistent, od 1940. docent, od 1943. izvanredni profesor; 1945. vraćen u zvanje docenta), držao kolegij o fizičkoj geografiji. Optužen da surađuje s križarima, 1946. osuđen je na zatvorsku kaznu, koju je služio do 1949., kada se kratko zaposlio kao skladištar. Bio je urednik u Leksikografskome zavodu od 1950. do smrti, glavni urednik Atlasa svijeta (1961–74., prva četiri izdanja s Petrom Mardešićem, petog izdanja sam), od 1968. vodio Enciklopedijski odjel, od 1978. bio pomoćnik direktora. Bavio se temama iz prirodne geografije (riječne terase, padaline, reljef, tla). U kapitalnome djelu Zemljopis Hrvatske (1942) obradio reljef (Obličje površine), a u priručniku Naša domovina (1943) dao je statističko-geografski pregled NDH.
