obavijesna teorija, disciplina koja se bavi proučavanjem procesa koji sudjeluju u prenošenju, tj. odašiljanju i primanju obavijesti. Zadaća je obavijesne teorije utvrditi kojim se sredstvima prenosi obavijest, tj. uspostavlja komunikacija. Da bi obavijest stigla od pošiljatelja do primatelja, ona mora biti kodirana u određenu vrstu signala i poslana komunikacijskim kanalom. Svakomu je komunikacijskomu procesu svojstven sustav signala – kôd – s pomoću kojega se prenosi obavijest. Ljudski je jezik samo jedan od kodova (→ komunikacija). Dva su osnovna procesa u prenošenju obavijesti: kodiranje, proces pošiljateljeva pretvaranja poruke u komunikacijski signal, i dekodiranje, primateljevo tumačenje poruke poslane određenim komunikacijskim signalom. Jedna je od temeljnih pretpostavki obavijesne teorije povezanost i odnos obavijesti i predvidljivosti. U obavijesnoj teoriji taj se odnos izražava entropijom. Entropija je količina obavijesti sadržana u nekom komunikacijskom signalu, ona je mjera nesigurnosti, nepredvidljivosti u komunikacijskom sustavu. Što je predvidljivost poruke veća, vrijednost entropije je manja. Količina obavijesti nekoga komunikacijskoga signala može se izmjeriti brojem mogućih kodiranih obavijesti zamjenljivih tim signalom. U poruci Ana ide u kino entropija je vrlo visoka, odnosno količina obavijesti signala u kino vrlo je velika jer je poruka prilično nepredvidljiva: Ana ide (na put, liječniku, veselo u školu, itd.). U poruci Ivan ima novu nogometnu loptu, mjesto imenice lopta prilično je predvidljivo u odnosu na pridjev nogometna, čime je količina obavijesti koju nosi imenica lopta u svezi s pridjevom nogometna mnogo manja nego ona mogućih nastavaka rečenice Ana ide (…). Pojam zalihosti ili redundancije u obavijesnoj teoriji označava niz različitih elemenata koji unutar same poruke osiguravaju komunikacijski proces. U ljudskoj (svakodnevnoj) komunikaciji takvi su zalihosni elementi (ponavljanje obavijesti, intonacija, mimika lica, gestikulacija i sl.) neizostavni jer pridonose ispravnomu dekodiranju poruke. S lingvistikom je obavijesna teorija povezana ponajprije preko jezične teorije R. Jakobsona. Jakobsonovo definiranje razlikovnih obilježja u fonologiji podrazumijeva postojanje nepromjenljivih, invarijantnih svojstava nekog fonema s obzirom na koja je on u binarnoj opoziciji (oprjeci) prema drugomu fonemu. Za Jakobsona je princip binarnosti u osnovi cijeloga jezičnog sustava. Na tom istom principu obavijesna teorija definira temeljnu mjernu jedinicu za određenje odaslane, odnosno primljene količine obavijesti – bit. Određenje količine obavijesti važno je i u nekim drugim oblicima jezičnih opisa, kao npr. u obavijesnoj strukturi rečenice. Količina obavijesti unutar rečenice različito je raspoređena. Tako postoji opozicija između otprije poznate, dane obavijesti – teme (elementa u rečenici o kojem se govori) i nepoznate, nove obavijesti – reme (onoga što se o tom elementu iskazuje).
