Nižinska (Nižinskaja [n’iž'nskəjə]; Nieźińska, Nijinska), Bronislava Fominična, ruska balerina, koreografkinja i pedagoginja poljskog podrijetla (Minsk, 8. I. 1891 – Los Angeles, 22. II. 1972). Učenica Enrica Cecchettija u Carskoj baletnoj školi u Sankt Peterburgu, gdje je 1908. bila angažirana u Marijinskom teatru. Godine 1909. s trupom Ballets russes Sergeja Pavloviča Djagileva otišla je u Pariz. Ostvarila je zapažene uloge u Fokinovim baletima Karneval (R. Schumann, 1910), Petruška (I. Stravinski, 1911) i Poslijepodne jednoga fauna (C. Debussy, 1912., u koreografiji brata Vaclava Fomiča Nižinskoga). Poznatija je po pedagoškom i koreografskom radu, koji su joj osigurali istaknuto mjesto u baletu XX. st. Godine 1914. osnovala je u Kijevu baletnu školu; jedan od njezinih učenika bio je i Serge Lifar. Među ostalima poznate su joj koreografije Lisac i Svadba (I. Stravinski, 1922. i 1923), Košute (F. Poulenc, 1924), Plavi vlak (D. Milhaud, 1924), Poljubac vile (I. Stravinski, 1928), Bolero i La Valse (M. Ravel, 1928. i 1929). Kao pedagoginja i ravnateljica baleta djelovala je u mnogim opernim i baletnim kućama. Godine 1981. objavljena su njezina Rana sjećanja (Early Memoirs).
