Neumann [ni'mən], John von (madžarsko ime János), američki matematičar madžarskoga podrijetla (Budimpešta, 28. XII. 1903 – Washington, 8. II. 1957). Studirao matematiku u Budimpešti, a potom fiziku i kemiju u Zürichu. Doktorirao 1928. u Berlinu, a od 1929. živio i radio u Princetonu. Došao je do važnih otkrića u različitim granama teorijske i primijenjene matematike, npr. aksiomatici skupova (1925) i teoriji dokaza (1927). Razradio je matematički okvir kvantne mehanike (1932) tretirajući ju s pomoću teorije operatora na Hilbertovu prostoru. Jedan je od osnivača teorije igara; u suradnji s Oskarom Morgensternom napisao je djelo Teorija igara i ekonomsko ponašanje (Theory of Games and Economic Behavior, 1944). Proučavao je i logiku elektroničkih računala; sudjelovao u konstrukciji superračunala ENIAC te, za II. svjetskog rata, u projektu izradbe atomske bombe. Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1937).
