Neugebauer [no'jge~], Walter, hrvatski crtač stripova, ilustrator, filmski redatelj i animator (Tuzla, BiH, 28. III. 1921 – Geretsried kraj Münchena, Njemačka, 31. V. 1992). Jedan je od najznačajnijih hrvatskih crtača stripova i jedan od začetnika hrvatske animacije.
Opus u stripu
Rođen u njemačkoj obitelji podrijetlom iz Češke, kao dijete doselio se u Zagreb gdje je završio gimnaziju. Stripove je počeo profesionalno crtati s 14 godina, najčešće prema scenarijima brata Norberta, u listovima Hrvatski dnevnik, Mickey strip, Novosti, Oko i dr.; prve veće uspjehe postigao je geg-stripovima s lokalnim junacima Nasredin-hodžom (1935) i Miškecom (1938) te napose s likovima Jacka Jacksona i Bimba Bambusa (Jack Jackson i Bimbo Bambus u afričkoj džungli, 1938; Jack Jackson i Bimbo Bambus na sjevernom polu, 1940; Tarzanovim stopama, 1943–44., nova verzija 1952–53). Potom izdaje vlastite listove Veseli vandrokaš (1938–39) i Novi vandrokaš (1940), u kojima objavljuje više od 25 stripova. Oslonjen o utjecaj američkoga novinskog stripa (Alex Raymond), razvija klasični narativni crno-bijeli realistički crtež (npr. vesterni Winnetou – kralj Apaša i Jahači rumene kadulje; pustolovni Tarzan, Zlatni otok), a najveću popularnost i prepoznatljivost postiže stripovima stiliziranog crteža pod utjecajem E. C. Segara i Walta Disneya, no s nagnućem groteski; stil mu karakteriziraju čista obrisna linija, izražajna lica i filmska dinamika kadrova. Tijekom II. svjetskoga rata nastavio je crtati, a 1943–45. izdavao je i uređivao iznimno popularan (naklada od 150 tisuća primjeraka) list Zabavnik, u kojem objavljuje dvadesetak stripova, među kojima i adaptacije triju bajki Wilhelma Hauffa, Gladni kralj (1943), Mali Muk (1944) i Patuljak Nosko (1943), koji harmoničnom paletom boja (četverobojni tisak) i profinjenošću crteža označava jedan od vrhunaca umjetnosti stripa u Hrvatskoj. Stripu se vratio 1951. u omladinskim i ilustriranim revijama (Horizontov zabavnik, Ilustrirani vjesnik, Petko, Plavi vjesnik, Strip revija), postižući vrhunce umijeća stripa u realističkom stilu adaptacijama romana H. G. Wellsa Prvi ljudi na Mjesecu (1953–54) i Julesa Vernea 40 000 milja ispod mora (1954).
Opus u dizajnu i animaciji
Reklamnim dizajnom Neugebauer se počeo baviti radeći ratnu propagandnu ilustraciju za vrijeme NDH, a potom se u kratkotrajnom poslijeratnom razdoblju ideološkoga zazora od stripa intenzivnije posvetio grafičkom dizajnu, crtanju reklama, karikatura, naslovnica i ilustracija. Član skupine umjetnika okupljenih oko lista Kerempuh, kao glavni crtač i glavni animator, u suradnji s Norbertom kao scenaristom i tehničkim redateljem, ostvaruje prve animirane filmove u Hrvatskoj – propagandni Svi na izbore (Narod odlučuje) (1945) i protustaljinističku satiru Veliki miting (1951), oba u crno-bijelom crtežu, a potom je glavni crtač u Norbertovu filmu za djecu Veseli doživljaj (1951). Braća Neugebauer su postavila, klasičnom animacijom zasićenoga kolorita i punoće pokreta oblih figura, disneyevske temelje hrvatskoj animaciji, ali su ih ubrzo istisnuli modernistički autori Zagrebačke škole crtanog filma, te Walter kao crtač likova i glavni animator ostvaruje još svega jedan film u domovini – Bušo hrabri izvidnik (1958., u Norbertovoj režiji). U sklopu Zavoda za ekonomsku propagandu i publicitet »Interpublic« u Zagrebu braća su 1955. pokrenula Studio za crtani film, u kojem su do 1957. radili animirane reklame.
Stripovi za Kauka Verlag i kasni radovi u dizajnu
Neugebauer je 1954. započeo suradnju s vodećim zapadnonjemačkim izdavačem stripova Rolfom Kaukom, isprva na proizvodnji animiranih reklama i filmova (reklama za BMW Isettu Man müsste…, 1955). U Njemačku se preselio 1958. te je do 1972. radio kao umjetnički direktor u poduzeću Kauka Verlag u Münchenu, za koje je u suradnji s bratom razvijao likove Fixa i Foxija u časopisu Fix und Foxi te medvjeda Bussija u časopisu Bussi Bär. Pripisuje mu se usavršavanje Kaukinih likova u stiliziranoj maniri disneyevskog stripa; pod Neugebauerovim su vodstvom časopisi dosegnuli visoke naklade (200 do 350 tisuća primjeraka). U tom je razdoblju, i dalje surađujući s Norbertom kao scenaristom, započeo dvije serije stripa, vestern s likovima Toma i Maloga medvjeđeg srca (Tom und Klein Biberherz, 1957) i znanstvenofantastičnu s likom Miše (Mischa im Weltraum, 1961), realiziravši njihove prve nastavke, te ostvario vrhunac njemačkoga, a i europskoga realističkog stripa novom adaptacijom romana Karla Maya Winnetou, poglavica Apaša (1963–64). Napustivši Kauku zbog autorskih prava, Neugebauer je potom sa suradnicima Kurtom Italiaanderom i Giselom Künstner djelovao u samostalnom crtačkom studiju. Posvećeni reklamnoj industriji, između ostaloga kreirali su zaštitne likove bombona Haribo (zlatni medvjedić – Goldbär, 1976) i guma za žvakanje Hubba Bubba (1978) te, za Rolfa Deyhlea, lik Sport-Billyja (1977), maskotu za ferplej Međunarodne nogometne federacije (FIFA) 1978–1990. Neugebauerovi posljednji stripovi bili su Vowman (1972), o psu tragaču za drogom, te šest sveščića Sport-Billyjevih zabavnih pustolovina oko svijeta (1977–78). Retrospektivne izložbe održane su mu u Modernoj galeriji Rijeka 1998–99. i u Klovićevim dvorima u Zagrebu 2013.
