Nepal (Nepal Adhirajya), država u Aziji, između Kine (Tibet; duljina granice 1236 km) i Indije (1690 km); obuhvaća 147 181 km².
Prirodna obilježja
Nepal se sastoji od triju usporedno položenih prirodnih regija, koje se pružaju od zapada prema istoku, u duljini od 800 km. Sjeverna regija obuhvaća visoku Himalaju s najvišim vrhuncima (Mt. Everest, 8848 m; Kanchenjunga, 8586 m; Dhaulagiri, 8167 m i dr.), središnja regija nisku Himalaju s vrhuncima do 3000 m i dubokim riječnim dolinama, a južna regija 15 do 50 km široku predgorsku ravnicu, koja se dijeli na dolinu Katmandu u porječju rijeke Bagmati na istoku i Tarai na zapadu. Klima je tropsko-monsunska s izrazitim visinskim zonama. Godišnja količina oborina prelazi 3000 mm. U predgorskoj nepalskoj ravnici, u kojoj žive dvije petine stanovništva, klima je umjerena. Rijeke Gandak, Kosi, Arun i Bagmati obiluju vodom i većinom su pritoci Gangesa. Vegetacija je raspoređena po visinskim zonama: do 2000 m tropske i suptropske vazdazelene šume, od 2000 do 3000 m listopadne šume umjerenoga pojasa, iznad 3500 m pašnjaci, grmlje i kržljave šume.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2011. u Nepalu živi 26 620 809 st. ili 180,9 st./km². Najgušće je naseljena dolina Katmandu u porječju Bagmati, koja se umjetno natapa. Stanovnici su Nepalci (55,8%) te Maithili (10,8%), Bhojopuri (7,9%), Tharu (4,4%), Tamang (3,6%), Newar (3,0%), Awadhi (2,7), Magar (2,5%), Gurkha (1,7%) i dr. (7,6%). Prema vjeroispovijesti uglavnom su hinduisti (80,6%), zatim budisti (10,7%), muslimani (4,2%) i dr. (4,5%). Porast stanovništva iznosi 1,4% (2007–12) i nešto je manji od prirodnoga priraštaja stanovništva (18,2‰ ili 1,82%, 2010) zbog iseljivanja. Natalitet iznosi 24,1‰ (svjetski prosjek 20,3‰, 2010), a mortalitet 5,9‰ (svjetski prosjek 8,5‰, 2010); mortalitet dojenčadi 41,4‰ (2010). Stanovništvo je vrlo mlado: u dobi je do 14 godina 39,0% st., od 15 do 59 godina 55,3%, a u dobi od 60 i više godina 5,7% st. Očekivano trajanje života iznosi 66,6 godina za muškarce, odnosno 68,2 za žene (2010). U poljoprivredi je zaposleno 73,9% aktivnoga stanovništva, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 9,9%, a u uslužnim djelatnostima 16,2% (2008). Službeni je jezik nepalski. Glavni je grad Katmandu (1 006 656 st., 2011); ostali su veći gradovi (2001): Biratnagar (166 674 st.), Lalitpur (162 991 st.), Pokhara (156 312 st.), Birganj (112 484 st.), Dharan (95 332 st.), Bhaktapur (72 543 st.), Nepalganj (57 535 st.); u gradovima živi 17,0% st. (2011).
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih Nepal je ostao u skupini siromašnih azijskih zemalja iako mu gospodarstvo uglavnom postupno raste. BDP je 2000. bio približno 5,5 milijarda USD (oko 224 USD po stanovniku), a 2022. BDP 40,8 milijarda USD (oko 1336 USD po stanovniku). U njegovu je sastavu (2022) najveći udjel uslužnoga sektora (61,8%), potom poljoprivrednoga (23,9%) i industrijskoga (14,3%). Udjel siromašnoga stanovništva smanjen je s 49% (1990) na 18,7% (2019). Stopa nezaposlenosti je 10,9% (2022). Razvoj opterećuju povremeni potresi (u razornome 2015. bilo je približno 10 000 poginulih). Od prirodnih izvora posjeduje ležišta kremena, ugljena, bakra, kobaltne i željezne rude te znatne količine pitke vode, bogat je šumama i hidroenergetskim potencijalima (gotovo svu električnu energiju proizvode hidroelektrane). Nepal je privlačno turističko odredište s pristupom himalajskomu gorju (važnom za alpiniste, planinare i dr.), te s mnogobrojnim nacionalnim parkovima, hramovima i samostanima (hodočašća u sveto mjesto Lumbini, u kojem je prema budističkoj predaji rođen Buda). Broj stranih turista 2018. i 2019. dosegnuo je 1,1 milijun ali je, zbog pandemije bolesti COVID-19, potom pao te je 2021. iznosio oko 151 000 nakon čega je 2022. povećan na približno 550 000 (te godine prihodi od turizma iznosili su približno 2,2 milijarde USD). Gospodarski su značajne doznake zaposlenih u inozemstvu, u vrijednosti od 24,2% BDP-a 2010–20 (prosječna godišnja vrijednost); 2022. vrijednost doznaka zaposlenih u inozemstvu iznosila je približno 9,3 milijarde USD. Broj tako zaposlenih (u milijunima) rastao je s 1 (2005), na 2 (2010), te na 4,1 (2015) i 4,7 (2019). Najviše nepalskih radnika zaposleno je u Maleziji, arapskim zemljama u Perzijskom zaljevu te u Indiji. Industrija je slabo razvijena, uglavnom tekstilna i prehrambena, uz proizvodnju građevnog materijala, kuhinjskih uređaja, obuće, cigareta, pića i rukotvorina. O poljoprivredi ovisi najveći dio stanovništva. Uzgajaju se perad, goveda, ovce i svinje; u poljoprivrednoj su ponudi riža, šećerna repa, kukuruz, pšenica, uljarice, krumpir, čaj, razno voće, i dr. Vrijednost robnog izvoza 2022. bila je 1,4 milijarde USD, a uvoza 13,4 milijarde USD. Izvozi palmino i sojino ulje, predivo, tepihe, odjeću, jutene i drvene proizvode, voćne sokove, razno bilje za proizvodnju začina, parfema i lijekova, nakit, ukrasne predmete, i dr. Uvozi naftne derivate, zlato, vozila, metale, plastične proizvode, kemikalije, lijekove, medicinske uređaje i opremu, sojino ulje, rižu, prehrambene proizvode, i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Indija (67%) i SAD (11%). Najviše uvozi iz Indije (64,5%) i Kine (14%). Veličina je javnoga duga 43% BDP-a (2022).
Promet
Željeznička je mreža uskotračna; Raxaul (Indija)–Amlekhganj 61 km, Jayanagar (Indija)–Janakpur 43 km. Žičana teretna željeznica vodi od Dhursinga preko Bhimpedija do Katmandua. Ukupna duljina cestovne mreže iznosi 20 093 km, od toga je 11 676 km asfaltirano (2011–12). Najvažnija cesta vodi preko Himalaje i povezuje Katmandu s Bhalagpurom u Indiji i Shigatseom u Tibetu. Glavna je zračna luka Katmandu (Tribhuvan).
Novac
Novčana je jedinica nepalska rupija (NPR; NRs); 1 rupija = 100 paisa.
Povijest
O ranoj povijesti Nepala ne postoje pouzdani izvori. Drevne knjige Vamsavali, opisujući pothvate heroja i polubogova miješaju povijest i legendu. Arheološki materijal pokazuje da je na nepalskome tlu bilo ranoga budističkog utjecaja. U prvim stoljećima nakon Krista u nepalskoj je ravnici nastala država na čelu s dinastijom Ličhavi (u indijskim izvorima Nepal). Ona se razvijala pod utjecajem indijske civilizacije (religija, pravo, državni jezik), a uspostavila je veze i s Tibetom i Kinom. U VIII. st. ta se država raspala, a nova se organizirala u početku XIII. st. pod dinastijom Mala, koja je vladala u Katmanduu do 1768. Doživjela je procvat u XIV. st., što se očitovalo u vjerskoj literaturi i umjetnosti. Tada je hinduizam nadvladao stara vjerska naučavanja i budizam, a po uzoru na Indiju učvršćivao se i kastinski sustav. Zbog prirodnih zapreka i etničke šarolikosti bilo je teško održati političko jedinstvo, pa se u XV. st. raspala na tri samostalne države (Baktapur, Katmandu i Patan). Nositelji vala indoarijske migracije (od XII. st.) miješali su se s pripadnicima domaćih plemena Magara, Gurunga i drugih, oblikujući postupno narodnost Khasa, tj. današnje Nepalce, koji su u XV. i XVI. st. postali najveća etnička skupina na nepalskome području. U XVI. i XVII. st. razvila se khasko-magarska kneževina Gurkha. Njihov vladar Ram Šah (1605–32) proveo je upravne reforme, usavršio zakonodavstvo radi jačanja središnje vlasti. Iskoristivši razjedinjenost nevarskih kneževina, Gurkhe su pod Prithwijem Narayanom zauzeli 1768. Makvanpur, Katmandu, Patan, Bhadgaon i zatim zemlju Kirata te uspostavili centraliziranu nepalsku državu s prijestolnicom u Katmanduu. Na poticaj Velike Britanije, oni su 1790. izvršili pljačkaški prodor u Tibet. Poraženi od kineske vojske, dospjeli su mirovnim ugovorom 1792. u vazalni položaj prema kineskome caru, kojemu je Nepal plaćao danak sve do 1911. U britansko-nepalskom oružanom sukobu 1814–16. Nepalci su 1816. morali kapitulirati, predati Britancima zapadno pogranično područje i podrediti im svoju vanjsku politiku. Razdoblje unutrašnjih borbi za vlast završilo se 1846., kada je Jung Bahadur Rana, iz gornjih slojeva Gurkha, uz pomoć Britanaca postao premijer. Taj je položaj postao nasljedan u obitelji i otada sve do 1951. zemljom je stvarno upravljala obitelj Rana, a kralj je samo nominalno bio na čelu države. Velika Britanija stekla je nadzor nad vanjskom politikom Nepala. Od 1850. Gurkhe su služili kao vojnici u britansko-indijski vojsci, pa su pomagali i u gušenju velike pobune u Indiji 1857–59., a borili su se u britanskim redovima i u I. i II. svjetskom ratu. God. 1923. potpisan je novi ugovor o prijateljstvu s Velikom Britanijom, kojim je Nepalu formalno priznata neovisnost.
Tijekom 1940-ih političku prevlast zadržala je obitelji Rana (iz koje su potjecali nepalski premijeri), koja je marginalizirala utjecaj kralja Tribhuvana (iz dinastije Sahi). Veću demokratizaciju zahtijevala je stranka Nepalski kongres (osnovana 1950); 1950–51. je uz pomoć Indije izbila pobuna kojom je učvršćena kraljeva vlast. Nakon smrti kralja Tribhuvana, od 1955. je na prijestolju bio njegov sin Mahendra (vladao je do smrti 1972). S Kinom je 1956. zaključen sporazum o prijateljstvu (1961. i sporazum o granici). Nakon parlamentarnih izbora 1959. Nepalski kongres postaje najvažnija politička stranka. Kralj Mahendra je potkraj 1960. raspustio parlament, zabranio političke stranke i preuzeo svu vlast. Proveo je agrarnu reformu i 1961–62. uspostavio sustav vladavine putem nestranačkog delegatskog sustava (na lokalnim skupovima birani su članovi seoskih i gradskih vijeća koji su birali članove okružnih skupština; potonji su birali članove regionalnih skupština, a oni članove savjetodavne nacionalne skupštine). Odnosi s Indijom bili su pogoršani od kraja 1960-ih. Mahendrin sin Birendra bio je kralj 1972–2001. a početkom 1980-ih proveo je ograničenu liberalizaciju. Nakon donošenja novoga ustava 1990. i parlamentarnih izbora 1991., Nepalski kongres ponovno je vodeća stranka. Tijekom 1980-ih i 1990-ih pogoršani su odnosi s Butanom, koji masovno protjeruje etničke Nepalce (do 1994. oko 100 000). Od sredine 1990-ih normaliziraju se odnosi s Indijom, a gerilsku borbu počinje maoistička Komunistička stranka Nepala (osnovana 1994) koju prevodi Pushpa Kamal Dahal (Prachanda). Prijestolonasljednik Dipendra je 2001. u nerazjašnjenim okolnostima, prilikom obiteljske razmirice, ubio oca, kralja Birendru te pokušao samoubojstvo; umro je nakon kratke kome tijekom koje je bio proglašen kraljem te je nakon njegove smrti na prijestolje stupio njegov stric Gyanendra. Nakon neuspjelih pregovora s ljevičarskom gerilom, početkom 2000-ih nastavljeni su povremeni sukobi, a 2002. kralj Gyanendra raspustio je izabranu vladu. Mirovni sporazum postignut je u studenome 2006 (broj poginulih u sukobima od 1996. procjenjuje se na 17 800, a raseljenih na 100 000). Ustavnim promjenama 2007. ograničene su kraljevske ovlasti, a u svibnju 2008. ukinuta je monarhija te je proglašena republika. Na izborima u travnju 2008. pobijedila je maoistička Komunistička stranka Nepala, a u srpnju iste godine predsjednik republike postao je Ram Baran Yadav (član vodstva Nepalskoga kongresa). Političku krizu i česte smjene premijera izazvali su sporovi u provođenju mirovnog procesa, posebice pitanje uključivanja bivših gerilaca u oružane snage. Nakon izbora 2008., 2013., 2017. i 2022. politički dominiraju tri stranke koje se uz potporu manjih stranaka izmjenjuju na vlasti, ali i surađuju radi političke ravnoteže (u odnosu vladajuće parlamentarne koalicije i predsjednika republike). Uz Nepalski kongres to su dvije komunističke stranke (maoistička i marksističko-lenjinistička). Novi je Ustav donesen u rujnu 2015., a u listopadu iste godine predsjednica republike postaje Bidya Devi Bhandari, prva žena na čelu države (članica marksističko-lenjinističke Komunističke stranke Nepala, 2009–11. bila je ministrica obrane). Poslije izbora u studenome 2022. koalicijsku vladu predvode komunističke stranke; Pushpa Kamal Dahal premijer je od prosinca 2022. Član vodstva Nacionalnog kongresa Ram Chandra Poudel predsjednik je republike od ožujka 2023.
Politički sustav
Prema Ustavu od 20. IX. 2015 (s amandmanima iz veljače 2016. i lipnja 2020), Nepal je savezna republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Na čelu je države predsjednik republike kojega zastupnici Saveznog parlamenta i pokrajinskih skupština biraju na pet godina, a mandat mu se može produljiti do izbora sljedećega predsjednika. Savezni parlament sastoji se od Zastupničkog doma i Nacionalne skupštine. Zastupnički dom ima 275 zastupnika (izabranih na pet godina), od kojih se 110 bira na jedinstvenoj državnoj razini, a 165 u izbornim jedinicama određenima prema demografskim i geografskim obilježjima (iz svake se jedinice bira jedan zastupnik). Nacionalna skupština ima 59 zastupnika (izabranih na šest godina), poseban izborni kolegij u svakoj pokrajini bira po osam zastupnika, a troje imenuje predsjednik republike na preporuku vlade. Izvršnu vlast ima vlada koju bira parlament, potvrđuje predsjednik republike, a na čelu koje je predsjednik vlade. On predsjedava i Vijeću za nacionalnu sigurnost koje surađuje s predsjednikom republike kao vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga. Za svoj je rad vlada odgovorna parlamentu. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane koji su navršili 18 godina života. Sudbenu vlast obnašaju okružni i viši sud te Vrhovni sud. Administrativno je država podijeljena na sedam pokrajina. Nacionalni blagdan: Dan republike, 28. svibnja.
Političke stranke
Nepalski kongres, osnovan 1950., stranka je lijevoga centra. Nastala je ujedinjenjem dviju stranaka protivnih vladavini obitelji Rana (bile su osnovane u Calcutti, u drugoj polovici 1940-ih). Vodeći politički utjecaj u stranci imala je obitelj Koirala. Prvi predsjednik stranke bio je Matrika Prasad Koirala (premijer 1951–52); predvodio je izdvajanje konzervativnijeg članstva u Nacionalnu narodnu stranku (1952) i ponovno je bio premijer 1953–55. Njegov mlađi brat Bishweshwar Prasad Koirala bio je drugi stranački predsjednik (1952–56) i premijer 1959–60, a stranku je ponovno vodio 1957–82. Treći brat Girija Prasad Koirala predsjednik stranke 1996–2010., bio je premijer četiri puta (1991–94., 1998–99., 2000–01. i 2006–08), angažiran u postizanju mirovnoga sporazuma (2006), a kao vršitelj dužnosti državnoga poglavara (2007–08) vodio je prijelaz iz monarhijskoga sustava u republički. Početkom 2000-ih Nepalski kongres ostaje među vodećim nepalskim strankama. Njegov vođa (od 2016) Sher Bahadur Deuba bio je premijer pet puta (1995–97., 2001–02., 2004–05., 2017–18. i 2021–22). Iz stranačkih su redova predsjednici republike bili Ram Baran Yadav (2008–15) i Ram Chandra Poudel (od 2023). Na izborima 2022. stranka osvaja relativnu zastupničku većinu te je vodeća u oporbi. Članica je Socijalističke internacionale i Progresivnog saveza. Komunistička stranka Nepala (Ujedinjeni marksisti-lenjinisti), osnovana 1991., stranka je ljevice. U oporbi je 1991–94., manjinsku vladu vodi 1994–98., a potom je ponovno u oporbi do 2008. nakon čega sudjeluje u koalicijskim vladama do 2021. (tijekom 2018–21. bila je ujedinjena s maoističkom komunističkom strankom). Iz stranačkog su vodstva premijeri bili Man Mohan Adhikari (1994–95), Madhav Kumar Nepal (2009–11), Jhala Nath Khanal (2011) te Khadga Prasad Sharma Oil (2015–16., 2018–21), kao i predsjednica republike Bidya Devi Bhandari (2015–23). Potkraj 2022. predvodi širi izborni savez, osvaja drugo mjesto po broju zastupnika te ulazi u koalicijsku vladu u kojoj je najutjecajnija. Komunistička stranka Nepala (Maoistički centar), osnovana 1994., stranka je ljevice (više je puta mijenjala ime). Po političkoj je važnosti treća stranka u zemlji, iza Nepalskoga kongresa i marksističko-lenjinističke komunističke stranke, s kojom je bila ujedinjena 2018–21. U parlamentu je poslije pobjede na izborima 2008., na kojima osvaja relativnu zastupničku većinu i potom predvodi koalicijsku vladu. Na izborima 2013., 2017. i 2022. osvaja treće mjesto (u oporbi je 2013–15. i 2017–18). Pushpa Kamal Dahal (generalni sekretar stranke 1994–2001. te njezin predsjednik 2001–18. i od 2021) bio je premijer 2008–09. i 2016–17. Na tom je položaju ponovno nakon izbora 2022 (u dogovoru s marksističko-lenjinističkom komunističkom strankom).
Likovne umjetnosti
U umjetnosti Nepala isprepletali su se utjecaji iz Indije (isprva je umjetnost vezana uz budizam, koji se nakon propasti indijske dinastije Gupta najduže održao u himalajskim područjima Nepala, potom uz hinduizam), susjednoga Tibeta i Kine. Monumentalno graditeljstvo u kamenu (kraljevske palače, budistički samostani i hramovi sa stupama, hinduistički hramovi kompleksnog tipa s pagodama) najviše se sačuvalo u dolini Katmandu (na UNESCO-ovu popisu svjetske prirodne baštine). U starom dijelu Katmandua ističe se monumentalna kraljevska palača Hanuman Dhoka s hramom Taleju (XVI. st.), a sjeverno od grada hram Changu Narayan (IX–XIV. st.), u Bhaktapuru palača iz 1754. i mnogobrojni hramovi (Bhadri, Siddhi Lakšmi, Vatsala Durga i dr.), u Patanu kraljevska palača, hram Hari Sankar (XVII. st.). Najstariji primjerak kiparstva kameni je kip Bude iz druge polovice I. st.; poslije su se izrađivali i u keramici i kovini. Arhitektonska i plastična dekoracija hramova (reljefi, kipovi ornamentalna dekoracija) izrađivala se u kamenu (kip Višnua u hramu Changu Narayan, IX. st.) i drvu (reljefi visoke umjetničke kakvoće na pročelju palače u Patanu, XIII–XIV. st., i na tornju Basantapur u Katmanduu, XVI. st.). Prvi sačuvani primjerci slikarstva potječu iz XI. st. (prizori iz života i legenda o Budi napravljeni istančanim crtežom i obojeni žarkim bojama). I danas se u Nepalu njeguju tradicionalni obrti – proizvodnja tkanina i predmeta od kože, lončarstvo te izradba nakita (primjena filigrana i iskucavanja u plemenitim kovinama, emajl i sl.).
