Naser, Gamal Abdel (arapski Ǧamāl ‘Abd an-Nāṣir [ˀabdun:a:'ṣir]), egipatski političar (Aleksandrija, 15. I. 1918 – Kairo, 28. IX. 1970). Završio je Kraljevsku vojnu akademiju u Kairu 1938. Služio je u egipatskoj vojsci u Sudanu, gdje je s drugim mladim časnicima osnovao tajnu revolucionarnu organizaciju Slobodni časnici radi svrgavanja kralja i istjerivanja Britanaca iz Egipta. Borio se u arapsko-izraelskom ratu 1948–49. Dana 23. VII. 1952. inicirao je državni udar kojim je ukinuta monarhija. Vlast je zadobilo Revolucionarno vijeće, pod Naserovim nadzorom, a kralj Faruk I. otišao je u progonstvo. Smjenom predsjednika Muhammeda Nagiba 1954. Naser je preuzeo funkcije predsjednika vlade, predsjednika Revolucionarnoga vijeća i vojnog upravitelja Egipta. Iskoristio je neuspjeli atentat od 26. X. 1954. za obračun s Muslimanskim bratstvom. U siječnju 1956. donio je ustav pod kojim je Egipat postao socijalistička arapska država s jednom strankom i islamom kao službenom religijom. Iste je godine bio izabran za predsjednika. Na tom je položaju ostao do kraja života. Godine 1954. sklopio je sporazum s Velikom Britanijom o povlačenju britanskih vojnih snaga iz zone Sueskoga kanala. Nakon što su 1956. propali ugovori o financiranju Asuanske visoke brane, proglasio je nacionalizaciju Sueskoga kanala, što je rezultiralo izraelskim, a zatim i britansko-francuskim napadom na Egipat, koji je pod pritiskom SSSR-a i SAD-a, uz posredovanje UN-a, okončan 1958. Vojni poraz u tom kao i u III. arapsko-izraelskom ratu iz 1967 (tzv. šestodnevnom ratu) nakon kojega je Naser ponudio ostavku, ali ju je i povukao na zahtjev narodnih masa, nije doveo u pitanje njegov status heroja arapskoga svijeta i autoriteta panarapskoga pokreta. Godine 1958. postao je predsjednik novoosnovane Ujedinjene Arapske Republike, iz koje se Sirija povukla 1961., a Egipat zadržao naziv do 1971. Autor je knjige Filozofija revolucije (Falsafa aṯ-ṯawra, 1955), u kojoj je izrazio težnju za ujedinjenjem svih Arapa pod egipatskim vodstvom. Uz Josipa Broza i Jawaharlala Nehrua protagonist je politike nesvrstanosti. Sudionik je konferencija u Bandungu 1955., Beogradu 1961. i Kairu 1964. Modernizirao je Egipat (agrarna reforma, industrijalizacija, reforma obrazovnoga sustava, poboljšanje prava žena), ali ga također pretvorio u policijsku državu.
