Asuanska brana, brana na rijeci Nilu uzvodno od Asuana, južni Egipat. Najveći je hidrotehnički objekt u Egiptu, a služi za reguliranje vodostaja, natapanje i proizvodnju električne energije. Prva brana izgrađena je u razdoblju 1898–1902., a dograđivana je u dva navrata (1908–12. i 1929–33). Duga je 2142 m, visoka 51 m; akumulacijsko je jezero kapaciteta oko 5,3 milijarde m³. Oko 7 km južnije od stare brane, u razdoblju 1960–70. izgrađena je nova brana, Asuanska visoka brana (arapski As-Sadd al-‘ālī), duga 3830 m, visoka 111 m, s Naserovim akumulacijskim jezerom (5250 km²) kapaciteta od 169 milijarda m³ vode. Hidroelektrana ima snagu 2100 MW. Izgradnja nove brane i podizanje razine vode u akumulacijskom jezeru ugrozili su mnoge poznate arheološke lokalitete i spomenike na području dugom oko 450 km i mjestimice širokom i do 25 km. Kako bi spasili vrijedne spomenike od potapanja, vlade tadašnje Ujedinjene Arapske Republike i Sudana obratile su se UNESCO-u za pomoć. Istraženo je i znanstveno obrađeno više od 600 lokaliteta, među kojima i oni koji se nisu mogli spasiti (npr. tvrđava Buhen). Ostali su spomenici izolirani ili preneseni na druga mjesta (npr. hramovi u Abu Simbelu). Izgradnja brane omogućila je proizvodnju znatnih količina električne energije, reguliranje poplava u području Nila, natapanje, plovidbu uzvodno od Asuana te ribolov na Naserovu jezeru. Negativni se pak učinci izgradnje ogledaju u trajnom preseljenju stanovništva (oko 100 000 uglavnom Nubijaca), premještanju prastarih egipatskih hramova na druga mjesta, zaslanjivanju tla i znatnom smanjenju plodnosti zemlje u dolini Nila zbog prestanka taloženja plodnog mulja za poplava.
