Namur [namy:'ʀ] (francuski; nizozemski Namen [na:'mə]), grad na sastavu rijeka Sambre i Maas (Meuse), upravno središte istoimene pokrajine, jugoistočna Belgija; 110 632 st. (2016). Glavni je grad regije Valonije i trgovačko središte s razvijenim riječnim i željezničkim prometom. Zbog blizine rudnika ugljena koji su se iskorištavali u XX. st. razvila se jaka metalurgija; strojogradnja, kemijska industrija, proizvodnja keramike, industrija parfema, prehrambenih proizvoda i pića. Klasicistička katedrala St. Aubin, građena 1751–67., s odvojenim zvonikom iz XV. st.; gotički toranj (beffroi; XIV. st.; od 1999. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine), citadela (XIII–XVII. st.). Bogat arheološki muzej sa zbirkom prapovijesnih i galsko-rimskih nalaza. Sveučilište (osnovano 1831); sjeverozapadno od grada poljoprivredni fakultet Gembloux. – Područje Namura bilo je naseljeno već u prapovijesno doba. Prvo naselje izgradili su Gali. Na mjestu galskoga naselja Rimljani su u I. st. podignuli utvrđenu naseobinu i nazvali ju Oppidum Aduaticorum, a na mjestu namurske citadele utvrđenu promatračnicu. Nakon provala barbarskih naroda i propasti Zapadnoga Rimskog Carstva, Namur je ušao u sastav Franačke države, potonjega Franačkog Carstva, u kojem se konstituirao oko V. st. kao središte istoimene grofovije u sastavu kneževine Liège. Od 908. do 1421. sjedište je namurskih grofova, koji svoju utvrdu grade na brdu neposredno iznad grada. Tijekom njihove vladavine grad se razvio u značajno političko, gospodarsko i kulturno središte valonskoga dijela Belgije. Od 1421. do 1477. Namur je pod vlašću burgundijskih vojvoda, potom Habsburgovaca, za vladavine kojih je postao 1559. sjedištem biskupa. Godine 1794. potpao je pod Francusku, 1815. pod Ujedinjeno Kraljevstvo Nizozemsko, a 1830. pod Belgiju. Zbog strateškoga položaja u I. i II. svjetskom ratu bio je poprište žestokih borbi.
