struka(e): strane riječi | matematika

monoton (grč. μονότονος: s jednim glasom).

1. Jednozvučan, u jednome glasu.

2. Jednoličan, jednolik; uvijek isti, nepromijenjen, dosadan, bezizražajan, siv.

3. U matematici, monotona funkcija je funkcija koja za bilo koji x2 > x1 iz područja definicije ili samo raste ili samo pada tj. zadovoljava uvjet f (x2) ≥ f (x1) (monotono uzlazna funkcija) ili f (x2) ≤ f (x1) (monotono silazna funkcija), npr. y = 2x i y = 2–x.

Citiranje:

monoton. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 22.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/monoton>.