monoton (grč. μονότονος: s jednim glasom).
1. Jednozvučan, u jednome glasu.
2. Jednoličan, jednolik; uvijek isti, nepromijenjen, dosadan, bezizražajan, siv.
3. U matematici, monotona funkcija je funkcija koja za bilo koji x2 > x1 iz područja definicije ili samo raste ili samo pada tj. zadovoljava uvjet f (x2) ≥ f (x1) (monotono uzlazna funkcija) ili f (x2) ≤ f (x1) (monotono silazna funkcija), npr. y = 2x i y = 2–x.