Mikena (grč. Μυϰῆναι, Myknai), brončanodobna utvrda i grad na sjevernom rubu Argolide na Peloponezu; od XVI. do XII. st. pr. Kr. središte mikenske kulture. Prema legendi i Homeru, sjedište ahajskoga kralja Agamemnona, koji je vodio grčku vojsku u ratu s Trojom. Naseljena već u ranome neolitiku i tijekom srednjega brončanog doba, pravi procvat doživjela je u srednjoheladskom i kasnoheladskom razdoblju. Ranomikenskomu razdoblju (XVI. st. pr. Kr.) pripadaju grobovi u rovu; tzv. grobni krug A čini 6 kraljevskih grobova (ukrašeni bodeži, dugi i kratki mačevi, koplja, posude za piće od zlata, srebra i bronce, zlatni nakit, posmrtne maske od tankoga zlatnog lima, posuđe od keramike, alabastera i gorskoga kristala), koje je 1876. otkrio H. Schliemann i pripisao ih, slijedeći Homerov ep, vladarima iz Atrejeve kuće. Nad grobovima su bile kamene stele ukrašene bogatom spiralnom ornamentikom u plitkom reljefu te prikazima lova ili borbe te vožnje dvokolicom. Grobni krug B, okružen zidom od kamenih blokova, otkriven je 1951. izvan gradskih bedema na zapadnoj strani. Činila su ga 24 groba što su s obzirom na nalaze žute minijske keramike stariji, vjerojatno iz polovice XVII. st. pr. Kr. I oni su bili bogato opremljeni oružjem, nakitom od zlata i poludragoga kamenja, posmrtnom maskom od elektrona, skarabejima i dr. U XIV. st. pr. Kr. podignute su monumentalne kiklopske zidine, koje su polovicom XIII. st. pr. Kr. proširene te su im na sjeverozapadnoj strani sagrađena čuvena Lavlja vrata. Čine ih četiri velika monolita iznad kojih je trokutasti stup s reljefom dviju lavica. Na vrhu gradine sačuvani su ostatci palače iz XIV. st. pr. Kr., tj. megaron s ognjištem i oltarom, dvorište i nekoliko postranih prostorija. Otkriveno je i više kuća unutar zidina i izvan njih, na nekima su vidljivi tragovi drugog, pa i trećega kata. Uglavnom su bile građene od nepečene cigle (ćerpiča) na kamenim temeljima. Na ostatcima podova i zidova naziru se štukature i freske, među kojima se ističe ona s prikazom ratnika i konja. Većina je građevina na vrhu akropole uništena izgradnjom potonjega dorskoga hrama. Mikenski vladari kasnoheladskoga razdoblja pokapani su u grobovima s kupolom (tolosi, grč. ϑόλοι); otkriveno ih je devet, a najpoznatija je izvrsno sačuvana tzv. Atrejeva riznica. Mikenska je akropola uništena u požaru oko 1100. pr. Kr., vjerojatno navalom Dorana. Od 1999. Mikena je na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
