meteorit (prema meteor), kameno ili željezno tijelo koje je iz svemira palo na Zemljinu površinu. Većina meteorita potječe od manjih tijela meteoroida, a rijetki potječu od planetoida, Mjeseca i Marsa. Padovi većih nebeskih tijela uzrokuju eksplozije i udarne kratere astrobleme. Prema kemijskom sastavu meteoriti se dijele na kamene (aeroliti, učestalost 94%), željezne (sideriti, 5%) te kameno‑željezne (sideroliti, 1%). Najveći nađeni kameni meteorit mase je veće od 1 t, a željezni od 60 t.
Kameni meteoriti
Prema mineralnom sastavu kameni meteoriti dijele se na hondrite i ahondrite; prvi sadržavaju okrugla zrna, hondre, uložene u osnovnu masu, matriks. Hondre se sastoje od olivina i piroksena s nešto slitine nikla i željeza. Izuzev lako isparivih elementata (npr. vodik, helij), kemijski sastav hondra odgovara sastavu Sunca, a kuglasti oblik upućuje na nastanak u bestežinskom prostoru. Radioizotopno im je utvrđena starost od 4,55 milijarda godina, što odgovara vremenu nastanka planetnoga sustava. Smatra se da nikada nisu bili uklopljeni u neko veće tijelo. Oko 86% svih meteorita su hondriti. Malobrojniji ahondriti ne sadržavaju hondre. Većinom su dijelovi otkrhnuti s površine planetoida. Najviše ih potječe od planetoida Vesta. Malu skupinu ahondrita čine meteoriti koji sadržavaju minerale kakvi se nalaze na Mjesečevu ili Marsovu tlu.
Željezni meteoriti
Željezni meteoriti sastoje se uglavnom od željeza i nikla (nikal čini 5 do 25 postotaka mase meteorita). Smjesa je kristalizirala iz taljevine pri vrlo sporom hlađenju, za što su uvjeti postojali u jezgrama planetezimala, sitnih tijela nastalih u protoplanetarnom disku. Većinom potječu od jezgara planetoida koji su razbijeni u sudaru s nekim drugim planetoidom. Svi su najveći poznati meteoriti željezni.
Kameno-želj ezni meteoriti
Kameno željezni meteoriti sastoje se od silikata i metala. Smatra se da su nastali u planetoidima, u području između željezne jezgre i kamenog omotača ili miješanjem tvari jezgre i plašta do kojega je došlo zbog udara.
Povijest otkrića
Najstarija je poznata uporaba meteorita kameni hondritni meteorit u jami za žito iz željeznoga doba (Danebury, Engleska). Željezni meteoriti rabili su se kao prvi izvori kvalitetnog željeza za oštrice, npr. Tutankhamonov bodež.
Izvanzemaljsko podrijetlo meteorita prvi je pretpostavio Ernst Florens Friedrich Chladni kada je 1794. povezao nalazišta meteorita i pojavu bolida. prvi je pretpostavio Ernst Florens Friedrich Chladni kada je 1794. povezao nalazišta meteorita i pojavu bolida. Kada je 26. IV. 1804. u francuskome mjestu L’Aigle pred velikim brojem svjedoka pao meteorski pljusak od približno 3000 dijelova kamenog meteora, znanstvena je zajednica prihvatila njihovo svemirsko podrijetlo. Alois von Widmanstätten je 1808. na prerezu hrašćinskoga meteorita, jetkanoga dušičnom kiselinom, uočio kristalografsku strukturu jedinstvenu za željezne meteorite, kakva ne postoji u zemaljskim kristalima. Suvremene ekspedicije pronašle su samo na Antarktici oko 50 000 meteorita. Proučavanje meteorita pridonosi boljem razumijevanju nastanka Sunčeva sustava.
