Memfis (grčki Μέμφις, Mémphis, arapski Manf), grčko ime staroegipatskoga grada Men-nefera ili Inbu-hedja na zapadnoj obali Nila, kraj naselja Mit Rahina (Mīt Rahīna) nedaleko od početka delte, nasuprot gradu Helvanu, 25 km južno od Kaira; glavni grad Egipta u doba Stare države (2575. do 2130. pr. Kr.). Prema tradiciji, osnovao ga je 2925. pr. Kr. Menes, prvi vladar I. dinastije, ujedinivši dva prapovijesna kraljevstva Gornjeg i Donjeg Egipta. Grad je bio sjedište boga stvaraoca Ptaha, zaštitnika obrtnika i umjetnika. Za II. dinastije postao je drugi, sjeverni glavni grad (uz Tebu na jugu). Od grada je malo toga sačuvano, tek ostatci monumentalnoga hrama boga Ptaha (Hut-ka-Ptah) i gorostasan kip Ramsesa II., koji je bio dio hrama. Poznatije su i bolje istražene nekropole oko grada s mnogim piramidama i mastabama: Abu Roaš (Abū Rāwāš), Giza, Zaujet el-Arjan (Zāwiyat al-‘Aryān), Abusir, Sakkara i Dahšur (Dahšūr). Zbog svojega strateškoga položaja Memfis je bio važan i u kasnijim razdobljima, 322. pr. Kr. služio je Aleksandru Velikomu kao stožer pri planiranju izgradnje Aleksandrije. – Memfis i njegove nekropole od 1979. su na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
