Masada [masa'da], utvrda na uzvisini uz rub Judejske pustinje, zapadno od Mrtvoga mora u Izraelu. Najstarije naselje postojalo je oko 4000. pr. Kr., procvat je bio tijekom željeznoga doba. Prve velike utvrde podignuo je hasmonejski kralj Aleksandar Janaj (103. do 76. pr. Kr.), no glavni graditelj Masade bio je kralj Herod Veliki za kojega su između 37. i 31. pr. Kr. bili podignuti: dvostruke zidine, dvije raskošne palače (od kojih je tzv. viseća palača podignuta na stjenovitoj izbočini ispod zidina na tri uske terase), akvedukt koji je dovodio vodu do goleme cisterne te raskošno kupalište. Nakon Herodove smrti Masadu su zaposjeli Rimljani, ali su je 66. preuzeli židovski bodežari (radikalna skupina zelota). Deseta rimska legija sedam je mjeseci 73. god. opsjedala Masadu, no njezini branitelji, pod vodstvom Eleazava ben Jaira, radije su pribjegli zajedničkom samoubojstvu nego da se predaju Rimljanima. – Poslije je u ruševini podignuta bizantska kapela (V/VI. st.) koja je pripadala lavri (monaškoj ćeliji). God. 2001. Masada je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. – U izraelskoj historiografiji Masada je simbol posljednje, tragične bitke u borbi protiv Rimljana i simbol izgubljene neovisnosti (sve do osnutka države Izrael 1948).
