Marathi [ma'ratʰi], narod u Indiji, uglavnom u državi Maharashtri; oko 75 milijuna pripadnika. Govore marathskim jezikom. Po vjeri su većinom hinduisti. Oko 10% budista uglavnom su Mahari (nekada tzv. nedodirljivi). Politički su se ujedinili u drugoj polovici XVII. st.; središte marathskoga kraljevstva bilo je na području današnje države Maharashtra. Njihovu političku premoć u Indiji slomili su vojni porazi, prvo od Ahmad-šaha Duranija (1761) te potom od Britanaca, koji su naposljetku zavladali marathskim područjem (1849).
Jezik. Marathski jezik (marāthī) pripada indoarijskom ogranku (južna njegova podskupina) indoeuropske jezične porodice. Njime govori oko 75 milijuna ljudi. Službeni je jezik u indijskoj državi Maharashtri i razlikuje tri dijalekatske skupine. Standardiziran je na govoru obrazovanih slojeva grada Pune (Poona). Obilježen južnim položajem i izravnim dodirom s dravidskim jezicima, ne dijeli onakav stupanj međusobne razumljivosti kakav je uobičajen između ostalih novoindoarijskih jezika. Marathski je jedini novoindoarijski jezik koji čuva tragove vedskoga naglaska. Razlikuje tri roda i dva broja, a uz nominativ i kosi padež u pjesništvu se upotrebljava i stari sintetički oblik za lokativ i instrumental. Početci marathske književnosti sežu u XIII. st., a ona pripada među najrazvijenije novoindijske književnosti (→ indija, književnost). Marathski jezik piše se pismom devanāgarī.
