devanāgarī ili nāgarī (sanskrt.: božansko gradsko pismo; gradsko pismo), slogovno pismo koje se koristi u Indiji i Nepalu. Njime se bilježe sanskrt, hindski, marathski, nepalski, sindhski i mnogi drugi indijski jezici. Potječe od pisma brāhmī, od kojega su izvedena i druga suvremena indijska pisma. Piše se slijeva nadesno. Sastoji se od 48 znakova, 13 za samoglasnike i 35 za suglasnike. Svaki znak ima fonetsku vrijednost suglasnik + a (pa, ta, ka itd.). Ostali se samoglasnici bilježe dodatnim znakovima. Slogovi s dva ili više suglasnika bilježe se složenim znakovima, ligaturama, u kojima se karakteristični detalji pojedinih suglasnika spajaju u novu cjelinu tako da se redaju slijeva nadesno ili odozgo prema dolje. Ima ih više od 200. Svaki znak »visi« na vodoravnoj crti, koja povezuje slogove u riječi pa i riječi u rečenici, a prekida se kada nastupi hijat, visarga. Inicijalni samoglasnici imaju posebne znakove. Finalni suglasnik bilježi se posebnim znakom (virāma). Jedini je znak za interpunkciju okomita crta (daṇḍa), koja znači pauzu. Poredak glasova u pismu devanāgarī predstavlja osobito visok znanstveni domet. On potječe iz stare vedske fonetike (śikšā) i dokazuje duboko poznavanje izgovornih osobina glasova. Taj je poredak preuzet i u rječnike. Prvo stoje samoglasnici, kratki i dugi, i dvoglasi. Glavni dio suglasnika tvori sustav od pet redova i pet stupaca (pañcapañcavarga »sustav od pet po pet«). Nakon toga slijede poluvokali, sibilanti i h. Znakove za brojeve preuzeli su Arapi, pa su preko njih oni dospjeli u Europu.
