brāhmī [bra:'hmi:], najstarije indijsko pismo, za koje predaja uči da potječe od samoga vrhovnog boga Brahme. Općenito se misli da se razvilo, uz nužne prilagodbe za sanskrtsku i prakrtsku fonologiju, od nekoga sjevernosemitskog (možda feničkog) pisma, vjerojatno preko klinopisa. Najstariji su uzorci na natpisima kralja Ašoke (III. st. pr. Kr.), s mjesnim inačicama. Brāhmī je slogovno pismo od 44 znaka, piše se s lijeva na desno. Temeljni konsonantski znak sadrži konsonant + a, dugi se vokali i vokalske varijacije bilježe dodatnim sitnim znacima. Od pisma brāhmī potječu sva potonja indijska pisma (i dravidska) kao i stražnjoindijska, preuzeta zajedno s budizmom. U uporabi u Indiji do VI. st., a u središnjoj Aziji do XI. st.
