Mallorca [maļɔ'rka], najveći otok u otočnoj skupini Baleara (Sredozemno more), Španjolska; 3625 km², 859 289 st. (2015). Pretežno brdovit i planinski otok, građen uglavnom od vapnenca, osebujna krševita izgleda (špilje Cueva del Drach i dr.). Dva paralelna planinska lanca pružaju se uza sjeverozapadnu (Serra de Tramuntana s najvišim vrhom Puig Major, 1445 m; od 2011. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine) i jugoistočnu obalu (400 do 562 m), a razdvaja ih niži središnji kraj. Klima je sredozemna; vegetacija oskudna, osim u nekim dolinama. Poljoprivreda je koncentrirana u nižem, središnjem dijelu otoka (agrumi, smokve, masline, vinova loza i pšenica). Preradba poljoprivrednih proizvoda, kože, izrada obuće, namještaja, nakita, keramike; ribarstvo, dobivanje morske soli. Najveće privredno značenje ima turizam, razvijen osobito na jugozapadnoj (zaljev Palma) i sjeveroistočnoj obali. Glavni grad i luka Palma de Mallorca; ostali su gradovi u unutrašnjosti Sóller, Inca, Manacor, Artá i Felanitx. Razvijena je prometna mreža (željeznica, ceste), kojoj je središte u Palmi de Mallorci (međunarodna zračna luka). – Naseljena 2000 god. pr. Kr. U vlasti Kartage do 123. god. pr. Kr., kada je postala rimska kolonija. U prvoj polovici V. st. zauzeli su je Vandali, 554. Bizant. Pod arapskom vlašću od 903., aragonski kralj Jakov I. osvojio ju je 1229. Samostalno kraljevstvo od 1276. do 1334., kada ju je u Aragonsko Kraljevstvo uklopio Petar (Pere) IV.
