māhārāšṭrī [ma:ha:ra:'šṭri:], srednjoindoarijski jezik, prakrt koji se govorio na sjeverozapadu Dekana. Bio je važan književni jezik, vrlo popularan u lirskim izričajima (Sedam stotina strofa – Sattasaī, I. ili II. st., autor Hāla Sātavāhana), ali i u epskim pjesmama (Ubojstvo Rāvaṇino ili Gradnja mosta – Rāvaṇavaha ili Setubandha, VI. st.), a na njem je sačuvano i jedno cijelo dramsko djelo (Karpūramañjarī, IX–X. st., autor Rājaśekhara). Javlja se samo u mlađim dramama, i to na mjestu na kojem se inače javlja prakrt śaurasenī.