Luoyang [luɔjaŋ] (pinyin; tradicionalno Loyang [lojaŋ], prije Honan), grad u pokrajini Henan, u istočnome dijelu središnje Kine, 140 km zapadno od glavnoga grada Zhenghoua; 2 337 000 st. (2020). Leži na rijeci Luo (Lo), nedaleko od njezina utoka u rijeku Huang He. U drugoj polovici XX. st. razvio se u važno industrijsko i trgovačko središte. Razvijena je metalurgija, petrokemijska, metalna (poljoprivredni strojevi, rudarska oprema i sl.), elektronička, prehrambena i tekstilna industrija te proizvodnja stakla. Henansko znanstveno-tehnološko sveučilište (osnovano 1952) i visoke škole, znanstvenoistraživački instituti; arheološki muzej, muzej drevnih grobnica. U okolici su bogati ugljenokopi, ležišta ruda molibdena, boksita i dr. Prometno je čvorište; zračna luka. Južno od grada nalaze se špiljski hramovi Longmen (više od 2300 špilja, 60-ak pagoda i više od 100 000 kipova Bude raznih veličina) iz doba dinastija Sjeverni (Bei) Wei i Tang, uvršteni 2000. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. – Tijekom povijesti nekoliko je puta promijenio lokaciju. Osnovan je polovicom XI. st. pr. Kr., na početku vladavine dinastije Zhou (1066. do 221. pr. Kr.), čijom je prijestolnicom postao 771. pr. Kr. U međusobnim borbama velikih feudalaca od 722. do 481. pr. Kr. često je mijenjao gospodare. Od 494. pod državom Wei, za vladavine koje je postao značajno kinesko središte budizma. Za vladavine dinastije Tang (618–907) istočna je kineska prijestolnica bila smještena na području suvremenoga grada. Nakon pobune u VIII. st. grad je gospodarski nazadovao sve do XX. st.
