Lisabon (portugalski Lisboa [ližbo'ɐ]), glavni grad Portugala i luka u blizini ušća rijeke Tejo u Atlantski ocean; 552 700 st. (2011), metropolitansko područje (Amadora, Cascais, Sintra, Mafra, Almada, Barreiro, Sétubal i dr.) ima 2 821 876 st. (2011). Oko stare gradske jezgre (Alfama) s utvrdom São Jorge nakon potresa 1755. izgrađen je, prema zamisli markiza Pombala, noviji dio grada (Baixa s Praça do Comércio, Chiado); stambene četvrti šire se po okolnim brežuljcima, a lučke i industrijske četvrti duž obala Teja. Među mnogobrojnim crkvama i drugim građevinama ističe se srednjovjekovna katedrala (Sé) iz XII. st.; samostan Jerónimos (gradnja započeta 1502), s kapelom sv. Jeronima i Toranj u četvrti Belém (Torre de Belém; 1520), izgrađeni u manuelskom stilu (portugalska renesansa), od 1983. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. S predgrađima na južnoj obali Teja povezan je mostovima Ponte 25 de Abril (izgrađen 1966) i Vasco da Gama (1998; s vijaduktima dug 12,3 km, a s pristupnim cestama 17,2 km). Za potrebe održavanja svjetske izložbe Expo 98 izgrađen je uz obalu Teja Park nacija (Parques das Nações) s paviljonima, koncertnom dvoranom, akvarijem i drugim pratećim sadržajima (željeznička stanica Oriente i dr.). Lisabon je kulturno središte sa sveučilištima (Universidade de Lisboa, osnovano 1911., a 2013. pripojeno mu je Tehničko sveučilište; Universidade Nova de Lisboa, osnovano 1973), Akademijom znanosti (1779), Nacionalnom knjižnicom (1796), zbirkom staroga portugalskog slikarstva, arheološkim, pomorskim muzejom i dr. Jako je financijsko, trgovačko, turističko (4 milijuna posjetitelja) i industrijsko središte (metalna industrija s brodogradnjom, automobilska, kemijska, elektrotehnička, tekstilna i prehrambena industrija; rafinerija nafte). Važna je trgovačka luka (promet iznosi 10,5 milijuna tona, 2015); ubraja se u vodeće europske luke za brodove za krstarenje. Veliko značenje ima i kao čvorište zračnoga prometa između Europe i Južne Amerike te zapadne i južne Afrike (međunarodna zračna luka Humberto Delgado ili Portela ima promet veći od 20 milijuna putnika godišnje). – Na mjestu današnjega grada nalazilo se feničko naselje i utvrda Alis Ubbo, osnovano oko 1200. pr. Kr., koje su Rimljani osvojili 205. pr. Kr. (Olisippo, Olisiponem). Za vladavine Julija Cezara postalo je municipij (Felicitas Iulia), a za cara Augusta i glavni grad provincije Luzitanije. Početkom V. st. potpao je pod vlast Alana, potom Vizigota (nakon 450. pa do razdoblja između 711. i 716) i Arapa. Pod arapskom je vlašću, unatoč privremenim osvajanjima Normana (844) i Alfonsa VI. Hrabroga (1093) ostao sve do 1147., kada ga je u doba rekonkiste osvojio portugalski kralj Alfons I. Henríquez, s pomoću engleskih i drugih križara, i učinio ga privremenom prijestolnicom. Stalnom prijestolnicom portugalskoga kraljevstva, postala je Lisabona (Olissobona) 1260., a sveučilište je bilo utemeljeno već 1290. U XV. i XVI. st. grad je bio među najjačim europskim gospodarskim i trgovačkim središtima zbog svojih pomorskih veza s Indijom i Amerikom. Od 1580. do 1640. bio je pod španjolskom vlašću. Gospodarski napredak grada privremeno je prekinuo potres 1755., koji je Lisabon gotovo do temelja razorio. U njemu je poginulo između 20 000 i 30 000 ljudi. God. 1807. osvojili su ga Francuzi, a iduće godine Britanci, koji su ga držali do 1822., pa je prijestolnica Portugala privremeno bila u Rio de Janeiru. God. 1910. izbila je u Lisabonu revolucija koja je svrgnula s prijestolja dinastiju Sachsen-Koburg-Gotha i proglasila republiku. Tijekom XX. st. Lisabon je bio poprište čestih ustanaka (1927., 1931., 1971). God. 1998. u Lisabonu je održana Svjetska izložba Expo ’98 posvećena morima i oceanima.
