Leptis Magna [le'ptis ma:'gna] (latinski: Veliki Leptis), antički grad nedaleko od današnjega grada Homsa u Libiji. Osnovali su ga Feničani početkom I. tisućljeća pr. Kr.; pripadao je Kartažanima i numidskim kraljevima. U doba Rimskoga Carstva nalazio se u provinciji Africi, a osobit procvat doživio je za cara Septimija Severa, koji se ondje i rodio. U IV. st. postao je glavnim gradom provincije Tripolitanije. U V. st. osvojili su ga Vandali, a 643. Arapi. Istraživanjima započetima 1920. otkriven je stari forum iz I. st. okružen porticima s bazilikom, tri hrama, a pored nekropole bilo je podignuto kazalište. Glavnu su ulicu krasila dva slavoluka, Trajanov kvadrifrons (četvoropročelnik – slavoluk u kojem su sve strane pročelne) i Vespazijanov, lučna oblika. U doba Severove vladavine grad se znatno proširio impozantnim građevinama (carski forum, terme, cirkus) koje su u IV. i V. st. za provale domorodaca bile gotovo uništene. – Grad je u II. st. postao biskupsko sjedište; otkriveni su ostatci triju bazilika bizantskih građevnih oblika kao i nekropola s važnim grobnim natpisima. Od 1982. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
