Lavov (ukrajinski Ljviv i L’viv/Львів [l’viw], ruski Ljvov ili L’vov/Львов [l’vof]), glavni grad istoimene oblasti u zapadnome dijelu Ukrajine; 756 032 st. (2020). Kulturno je, gospodarsko i prometno središte zapadne Ukrajine te povijesno-geografske regije Galicije. Ima više sveučilišta (najstarije osnovano 1661), visokih škola, znanstvenih instituta, odjela Nacionalne akademije znanosti Ukrajine, kazališta (Nacionalno dramsko kazalište Maria Zankovecka, osnovano 1842. kao kazalište Skarbek, i dr.), operu i balet. Među muzejskim se ustanovama ističu povijesni, ukrajinski i etnografski muzej te zatvor Loncki – memorijalni muzej žrtava okupacijskih režima; Lavovska nacionalna umjetnička galerija. Zbog mnogih arhitektonskih spomenika, od srednjovjekovnih zidina do baroknih i novijih građevina, stari je dio grada od 1998. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Ističu se gradski arsenal (XVII. st., danas zbirka oružja), crkva sv. Nikole (XIII. st., preuređena u XVII. st.), rimokatolička (XIV–XV. st.) i armenska katedrala (XIV–XVII. st.), Vlaška (Uspenjska; XVII. st.) i druge crkve te palače (Crna kuća ili Kornjakta, 1580., danas povijesni muzej; palača Potocki, 1880–89., danas ogranak umjetničke galerije) i gradska vijećnica (1827–35). Financijsko je središte s bankama, burzom, osiguravajućim društvima. Razvijena je prehrambena, metalna, strojograđevna (viljuškari, autobusi), kemijska, petrokemijska, elektrotehnička (osobito proizvodnja rasvjetnih tijela), elektronička i tekstilna industrija, a u novije doba razvija se informatička industrija. Lavov je važno cestovno i željezničko čvorište; međunarodna zračna luka.
Grad je službeno osnovan 1256. kao sjedište galičkoga kneza, odnosno glavni grad Galičko-Volinjske Kneževine, na mjestu naselja koje su Slaveni podignuli u VI. st. Zahvaljujući prometnomu položaju na karavanskom putu između Zapada i Krima, odnosno Baltičkog i Crnoga mora, razvio se u veliko trgovačko središte koje je, od 1340. pod Litvom, a od 1349. pod Poljskom, 1356. steklo gradske povlastice. Glavni grad Rusinskog vojvodstva u sastavu poljsko-litavske države, Lavov je ostao ekonomski prosperitetan te se razvio u multietnički i multireligijski grad, ujedno i važna vojna utvrda koju su, tijekom različitih vojnih operacija u XVI. i XVIII. st. opsjedale moskovske, osmanske, kozačke i švedske vojske (zauzeo ga je tek nakratko švedski kralj Karlo XII.). U prvoj diobi Poljske (1772) pripao je Habsburškoj Monarhiji (Austriji) pod kojom je ostao do kraja I. svjetskog rata. Nazvan Lemberg, postao je glavni grad Galicije te je početkom XX. st. bio četvrti po veličini grad u Austro-Ugarskoj. Za I. svjetskog rata, nakon bitke kraj Lavova (kolovoz–rujan 1914), grad su osvojile ruske trupe. Austro-ugarska vojska ga je ponovno zauzela u lipnju 1915. Tijekom 1918. i 1919. za grad su se borili Ukrajinci i Poljaci; Poljskoj je pripao 1919. U sastav SSSR-a ušao je 1939. nakon njemačkog napada na Poljsku, a temeljem njemačko-sovjetskog sporazuma o nenapadanju. Pod njemačkom okupacijom 1941–44. Oslobodila ga je sovjetska armija 27. VII. 1944. te je vraćen SSSR-u (kao dio Ukrajine). Političke promjene u XX. st. izmijenile su sastav stanovništva, osobito nakon progona Židova za njemačke okupacije te Poljaka 1945.
