Laban [lα'bαn], Rudolf von, plesač, koreograf i pedagog madžarskog podrijetla (Bratislava, 15. XII. 1879 – Weybridge kraj Londona, 1. VII. 1958). Plesačku karijeru započeo u Bratislavi, gdje je osnovao Klub za izražajni ples. Godine 1900–07. boravio je u Parizu, gdje je učio arhitekturu, slikarstvo, scenografiju, glumu i ples. Godine 1910. osnovao je školu u Münchenu (učenica Mary Wigman), nastavio pedagoški rad u Zürichu, Nürnbergu, Mannheimu i Stuttgartu, gdje mu se kao učenik priključio Kurt Jooss, a 1925. osnovao koreografski institut u Würzburgu. U Berlinu je 1930–34. bio ravnatelj Baleta, u Hamburgu potom osnovao Komorno plesno kazalište, a diljem Njemačke koreografirao je velike manifestacije, uključujući amatere u plesne projekte. Tijekom boravka u Austriji i Njemačkoj postavio je temelje novog oblika plesne izobrazbe te stvorio novo plesno pismo, kinetografiju ili labanotaciju. Godine 1938. emigrirao je u Englesku, gdje se pridružio Joossu u Dartington Hallu te razvio sustav terapijskoga pokreta za tvorničke radnike. Istraživanja je nastavio s njemačko-britanskom učiteljicom plesa Lisom Ullmann u Manchesteru, gdje je 1946. utemeljio Art of Movement Studio. Glavne koreografije: Svirač (1916., autorsko djelo), Agamemnonova smrt (prema Noverreu, 1924), Titan (uz pratnju udaraljki, 1927). Na klasičnu glazbu koreografirao je Don Juana (Ch. W. Gluck, 1925), Terpsihoru (G. F. Händel, 1925), Zrcalo luđaka (F. Liszt, 1926) i dr., te plesne dijelove u Wagnerovim operama (1930–31). Objavljivao je knjige o plesu i plesnoj pedagogiji. U Zagrebu je gostovao 1924., a među njegove učenike ubrajaju se Pia i Pino Mlakar, Vera Milčinović-Tashamira i Ana Maletić.
