Krausz [krạus], Ferenc, austrijski fizičar madžarskoga podrijetla (Mór, Madžarska, 17. V. 1962). Diplomirao je 1985. na Sveučilištu u Budimpešti a doktorirao 1991. na Tehnološkom sveučilištu u Beču, gdje je i radio (1991–2004). Ravnatelj je (od 2004) odsjeka za atosekundnu fiziku Instituta Max Planck za kvantnu optiku i voditelj odsjeka za kvantnu optiku na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu. Također je osnivač i ravnatelj Međunarodne istraživačke škole Max Planck za naprednu fotoniku (od 2006) te suosnivač i suravnatelj Münchenskoga središta za naprednu fotoniku (MAP) (2010–19).
Pridonio je razvoju istraživanja eksperimentalnih metoda dobivanja iznimno kratkih svjetlosnih impulsa generiranjem visokih harmonika infracrvene laserske svjetlosti emitirane kroz ionizirani plin. Uspio je (2001) generirati pojedinačne impulse trajanja 650 as (650 · 10–18 s). Napisao je knjigu iz atosekundnog mjeriteljstva Elektroni u gibanju: atosekundna fizika istražuje najbržu dinamiku (Electrons in Motion: Attosecond Physics Explores Fastest Dynamics, 2019).
Član je Austrijske akademije znanosti (od 2004), Ruske akademije znanosti (od 2011), Europske akademije znanosti (Academia Europea; od 2012) i njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 2016). Za eksperimentalne metode koje omogućuju generiranje atosekundnih impulsa svjetlosti pogodnih za proučavanje dinamike elektrona u tvari dobio je, s Pierreom Agostinijem i Anne L’Huillier, Nobelovu nagradu za fiziku 2023. (→ atosekundna fizika)
