krater (lat. crater < grč. ϰρατήρ: posuda za miješanje).
1. Antička oveća trbušasta posuda sa širokim grlom i dvjema ručicama, koje su obično prelazile u volute; većinom je izrađen od pečene zemlje, a gdjekad i od bronce, srebra i zlata. U krateru se miješalo vino s vodom i odatle pretakalo u manje posude, u kojima se posluživalo.
2. Vulkanski otvor ljevkasta oblika, kroz koji izlaze lava, para i pepeo. Po postanku može biti eksplozivni i urušni, po položaju središnji i rubni. Ako nastane na pristrancima vulkana, krater se naziva parazitski ili adventivni.
3. Udubina nastala nakon pada meteoroida ili kometa na površinu Mjeseca, Merkura, Marsa, mnogih prirodnih satelita i planetoida. Udubina nastala padom većeg meteoroida na površinu Zemlje naziva se astroblem.
4. Rupa koja nastaje eksplozijom eksploziva ili bombe.
5. U prenesenom značenju: velika udubina, rupa.