Krakov (poljski Kraków [kra'kuf]), grad na obalama rijeke Visle, južna Poljska; 758 463 st. (2013). Upravno središte Małopolskog (Malopoljskoga) vojvodstva. Kulturno je središte južne Poljske s mnogim kulturnopovijesnim spomenicima. Među desetak sveučilišta ističe se sveučilište osnovano 1364. (danas Uniwersytet Jagielloński), među najstarijima u Europi, koje ima veliku knjižnicu (s rukopisima i inkunabulama); visoke škole i muzeji. Na brežuljku Wawel nalazi se dvorac (XVI. st.) i gotička katedrala (XIV. st.) s grobnicama poljskih kraljeva. Od gradskih zidina (sa 45 kula), koje su okruživale stari grad u podnožju Wawela, očuvani su samo ostatci, utvrđena Florijanska vrata (oko 1300) i poznati, jedan od najbolje očuvanih barbakana (1498–99). Stari trg (Rynek Główny) jedan je od najvećih europskih srednjovjekovnih trgova, s tornjem gradske vijećnice (XIV. st.), prodavaonicama sukna (Sukiennice), crkvom Mariacki (XIII–XV. st.) i dr. Povijesna jezgra grada uvrštena je 1978. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Krakov je veliko željezničko i cestovno čvorište i pristanište na Visli; međunarodna zračna luka. Važno je gospodarsko središte Poljske (mnoge multinacionalne kompanije, odjeljak Europskog instituta za inovacije i tehnologiju i dr.). Metalurgija (Nowa Huta), proizvodnja rudarskih i građevinskih strojeva, elektrotehnička, kemijska, tekstilna i prehrambena industrija; tiskarstvo. Turizam. – Područje Krakova bilo je naseljeno već u prapovijesno doba. U ranom srednjem vijeku bilo je jedno od središta slavenskog plemena Vislana. Prvi se put spominje 985. Nakon vladavine češkog kneza Boleslava I. (od oko 955) Krakov je 999. osvojio poljski kralj Boleslav I. Hrabri. U sklopu nove države Krakov se postupno razvijao kao trgovačko i kulturno središte poljske države, te kao sjedište velikoga kneza (od 1138) i biskupa (od 1000). Godine 1241. opustošili su ga Tatari, a već 1257. stekao je gradske povlastice. Od 1320. do 1609. bio je glavni, a do XVIII. st. i krunidbeni grad Poljske. Tijekom toga razdoblja bio je gospodarsko i kulturno središte Poljske.
U prvoj diobi Poljske 1772. Krakov je osvojila Austrija. U drugoj diobi Poljske 1793. u Krakovu je izbio veliki poljski ustanak Tadeusza Kościuszka (24. III – 16. VI. 1794), koji je pruska vojska ugušila. U trećoj diobi Poljske 1795. Krakov je pripao Austriji, a 1809–15. postao je sastavni dio Napoleonova Varšavskoga vojvodstva. Odlukom Bečkoga kongresa 1815. Krakov s okolicom pretvoren je u Krakovsku republiku pod protektoratom Rusije, Pruske i Austrije. Nakon neuspjela ustanka koji je u gradu izbio 1846. likvidirana je Krakovska republika, a Krakov je pripojen Austriji. Po svršetku I. svjetskog rata, Krakov je postao dio neovisne poljske države, a u II. svjetskom ratu bio je pod njemačkom okupacijom. Postrojbe Crvene armije ušle su u Krakov u siječnju 1945. te ga priključile novouspostavljenoj poljskoj državi.
