kopriva (Urtica), rod zeljastih biljaka iz porodice kopriva (Urticaceae) s oko 40 vrsta raširenih pretežito u umjerenim područjima. Imaju nasuprotne, na rubu većinom pilaste listove, i jednospolne (jednodomne ili dvodomne) sitne neugledne cvjetove. Stabljika i listovi pokriveni su krhkim jednostaničnim dlakama žarnicama. Pri dodiru, vršak se dlake lomi, a žarnica poput injekcijske igle prodire u kožu, kamo se izlije njezin sadržaj (natrijev formijat, acetilkolin i histamin) koji izaziva bol, crvenilo i mjehure na koži. U nas ima pet vrsta kopriva, a sve su nitrofilne biljke (rastu na tlu s puno dušika). Najčešća je velika kopriva (Urtica dioica), raširena na smetlištima kao ruderalna biljka te u vlažnim šumama kopnenih područja. Koristi se u ljekarništvu (Folia Urticae, Herba Urticae i Radix Urticae) protiv krvarenja, kao sredstvo za čišćenje krvi, za liječenje bolesti mokraćnih putova, protiv ispadanja kose i dr. Od davnina se priprema i kao ukusno povrće, čemu služe mladi listovi i vršci stabljike. Bogata je vitaminima A, C i K, karotinom, željezom, kalcijem, fosforom, a sadrži i tvari koje djeluju na lučenje u želucu. S prethodnom je vrstom usko srodna močvarna kopriva (Urtica kioviensis), koju neki autori smatraju samo podvrstom velike koprive (Urtica dioica ssp. kioviensis). U nas raste u trščacima i močvarnim šumama Slavonije. Česta je smetlištarka i mala kopriva (Urtica urens). U vazdazelenom području našega južnog primorja rastu, također kao ruderalne biljke, rijetke sredozemne vrste, kugličava kopriva (Urtica pilulifera) i kožičasta kopriva (Urtica membranacea, Urtica caudata). Pučkim imenom kopriva nazivaju se i vrste nekih drugih rodova kao što su mrtva kopriva (Lamium) i kolej ili ukrasna kopriva (Coleus), koji pripadaju porodici usnača (Lamiaceae).
