kopriva (Urtica), rod zeljastih biljaka iz porodice kopriva (Urticaceae) s približno 80 vrsta raširenih pretežno u umjerenim područjima. Biljke imaju nasuprotne, na rubu većinom pilaste listove, i jednospolne (jednodomne ili dvodomne) sitne neugledne cvjetove. Stabljika i listovi pokriveni su krhkim jednostaničnim dlakama žarnicama. Pri dodiru, vršak se dlake lomi, a žarnica poput injekcijske igle prodire u kožu, kamo se izlije njezin sadržaj (natrijev formijat, acetilkolin i histamin) koji izaziva bol, crvenilo i mjehure na koži. U nas je prisutno šest vrsta kopriva, a sve su nitrofilne biljke (rastu na tlu s puno dušika). Najčešća je velika kopriva (Urtica dioica), raširena kao ruderalna biljka te u vlažnim šumama kopnenih područja. List koprive i korijen koprive (Urticae folium i Urticae radix) rabe se u ljekarništvu protiv krvarenja, kao sredstvo za čišćenje krvi, za liječenje bolesti mokraćnih putova, a i protiv ispadanja kose. Od davnina se priprema i kao ukusno povrće, čemu služe mladi listovi i vršci stabljike. Bogata je vitaminima A, C i K, karotenoidima, željezom, kalcijem, fosforom. Velikoj koprivi srodna je močvarna kopriva (Urtica kioviensis). U nas raste u trščacima i močvarnim šumama Slavonije. Česta je i mala kopriva (Urtica urens). U vazdazelenom području našega južnog primorja rastu, također kao ruderalne biljke, rijetke sredozemne vrste, loptasta kopriva (Urtica pilulifera) i opnasta kopriva (Urtica membranacea, Urtica caudata), koje su kritično ugrožene vrste. U nas je još zabilježena i dlakava kopriva (Urtica galeopsifolia), specifična jer su joj dlake meke i ne žare. Pučkim imenom kopriva nazivaju se i vrste nekih drugih rodova kao što su mrtva kopriva (Lamium) i kolej ili ukrasna kopriva (Coleus), koji pripadaju porodici usnača (Lamiaceae).
