konvertor (konverter) (engl. converter: pretvarač), mjenjač, pretvornik; u tehnici, sklop ili uređaj kojim se mijenja neko svojstvo radi prilagođivanja dvaju sustava.
1. U metalurgiji, uređaj u kojem se talina sirovih metala (najčešće sirovoga željeza) pročišćuje (rafinira) oksidacijom, tj. propuhivanjem zrakom ili kisikom. Time nepoželjni sastojci izgaraju, a nastali oksidi uklanjaju se u obliku troske ili plina. Zrakom se propuhuju Bessemerov konvertor (→ henry bessemer), obložen kiselom vatrostalnom oblogom, za pročišćavanje sirovoga željeza s više od 1,5% silicija i manje od 0,1% fosfora, te Thomasov konvertor (Sidney Gilchrist Thomas, 1878) s bazičnom oblogom, za pročišćavanje sirovoga željeza s više od 1,5% fosfora. God. 1949. uveden je kisikov konvertor s upuhivanjem tehničkog kisika, i to odozgo, na površinu taline, a od 1968. i kroz dno ili kombinirano i odozgo i kroz dno. Pritom se kroz dno ujedno propuhuje i inertni plin.
2. U elektrotehnici, sklop kojim se mijenja izmjenična električna struja u istosmjernu ili obratno, sklop kojim se prilagođuje impedancija jednoga električnoga strujnoga kruga impedanciji drugoga kruga i dr.; u elektrokomunikacijama, uređaj kojim se radijski ili televizijski prijamnik prilagođuje za prijam signala za koje nije predviđen, i to prema frekvenciji, modulaciji ili kojem drugom svojstvu; u računalstvu, uređaj kojim se mijenja oblik podataka, npr. numerički podatci iz decimalnog u binarni oblik i obratno, ili zapis podataka iz jednog oblika u drugi i sl.
