konceptualna umjetnost (prema engl. conceptual < srednjovj. lat. conceptualis, od conceptus: zamisao, pojam), smjer u suvremenoj likovnoj umjetnosti koji se razvio početkom 1960-ih i trajao do kraja 1970-ih.
Konceptualni autori težili su ispitivanju naravi umjetničkoga rada; polazeći od shvaćanja da se rezultati postižu osobnim, jednostavnim stajalištem koje teži demistifikaciji umjetnosti, pomiču zanimanje s materijaliziranoga umjetničkog predmeta (slikarstva i kiparstva) na zamisli i sadržaje koji djelu prethode ili su njegov sastavni dio. Rabe netradicionalne umjetničke materijale, dokidaju granice između teorije i umjetničke prakse (otuda i naziv nova umjetnička praksa), a posebno su zaslužni za promicanje fotografije, filma, videa ili ljudskoga tijela kao ravnopravnih umjetničkih medija. Konceptualna umjetnost u svoj kontekst uključuje niz zasebnih umjetničkih pojava, oblika izražavanja i ideja: performans, hepening, akciju, body art, Art&Language, arte povera i land art, ovisno o senzibilitetu sredine u kojoj je određeni pokret nastao. Najistaknutiji su predstavnici konceptualne umjetnosti: J. Beuys, J. Kosuth, S. LeWitt, Lawrence Weiner, Bruce Nauman, J. Kunelis (Kounellis), Robert Morris, Richard Serra, Mario Merz, Klaus Rinke, K. On, J. Dibbets, Ian Burn, Jochen Gerz, Walter De Maria, Bernhard i Hilla Becher, Hans Haacke, John Baldessari i dr.
Djelovanje skupine Gorgona (M. Jevšovar, J. Knifer, I. Kožarić, Đ. Seder, J. Vaništa) u Hrvatskoj je ranih 1960-ih navijestilo konceptualnu umjetnost, a njezina je pojava vezana uz skupinu Penzioner Tihomil Simčić, osnovanu 1969 (S. Dimitrijević i G. Trbuljak). Ubrzo su se i drugi likovni umjetnici (D. Martinis, S. Iveković, B. Bućan, J. Stošić, G. Žuvela, J. Kaloper) bavili intervencijama i izlaganjem u urbanome prostoru (izložba Mogućnosti za 71). Prvi hepening izveli su 1967. u Zagrebu T. Gotovac, H. Šercar i Ivan Lukas, a 1968. u Splitu na otvorenim prostorima djelovala je skupina Crveni peristil. Početkom 1970-ih neki su umjetnici proširili konceptualne ideje na područje videa i filma (G. Trbuljak, D. Martinis, S. Iveković, I. L. Galeta, T. Gotovac). Jezikom se posebno bavio Josip Stošić (oko 1960-ih), a poslije i Grupa šestorice autora (B. Demur, Ž. Jerman, Vlado Martek, M. i Sven Stilinović te F. Vučemilović), koji su u razdoblju 1975–78. svoja načela usmjerili prema elementarnoj fotografiji i primarnomu slikarstvu te izvodili akcije i intervencije na otvorenim prostorima naglašavajući socijalno-političku orijentaciju.
