kompenzacija (lat. compensatio: izjednačenje, naknada), naknada ili odšteta za kakav gubitak, ustupak ili manjak.
1. U ekonomiji, vrsta transfera kojim se naknađuje razlika između stvarnih i općeprihvatljivih troškova, odnosno razlika između tržišne cijene proizvoda ili usluga i društveno prihvatljive cijene, a daje se proizvođaču ili potrošaču iz ekonomskih ili socijalnih razloga. Najčešće se daje potrošačima za neelastične proizvode o kojima ovisi održavanje životnoga standarda pučanstva slabije kupovne moći, a proizvođačima za one proizvode kojima se želi postići izvozna konkurentnost i ostvarenje deviznoga priljeva. – Kompenzacije su specifični poslovi vezane trgovine u međunarodnoj razmjeni robe i usluga kod kojih se vrijednost isporučene robe ili izvršene gospodarske usluge u jednom smjeru prebija vrijednošću isporuke neke druge robe ili izvršenja gospodarske usluge u drugom smjeru (potpune i nepotpune kompenzacije). Pojavljuju se u obliku industrijskih i komercijalnih kompenzacija.
2. U pravu i ekonomiji → prijeboj; šteta.
3. U psihologiji obrambeni mehanizam kojim osoba nastoji neki svoj stvarni ili percipirani nedostatak nadoknaditi uspjehom u nekome drugom području, odnosno isticanjem svojih jakih strana i kvaliteta, npr. kada se osoba koja nije zasnovala obitelj, iako joj je to bila želja, usmjerava na poslovni život i ostvarenje izrazito uspješne karijere. Kompenzacija može biti pozitivna (kada se nadoknađuje neki stvarni nedostatak ili ograničenje) i negativna (kada se kompenzacijom izbjegava suočavanje s vlastitim potrebama i emocijama).
4. U medicini, nadoknađivanje, izravnavanje, npr. neke nedovoljne (poremećene) organske funkcije mobilizacijom funkcijskih rezerva ili pojačanom aktivnošću nekoga drugog sudionika u toj funkciji, npr. kompenzacija srčane pogrješke hipertrofijom miokarda.
