Klub likovnih umjetnica, prvo udruženje likovnih umjetnica na južnoslavenskome prostoru. Osnovan je 1927. u Zagrebu po uzoru na londonski Ženski međunarodni umjetnički klub (Women’s International Art Club). Uz pokretačice Nastu Rojc i Linu Crnčić-Virant, istaknute članice bile su Zdenka Ostović-Pexidr Srića, Cata Dujšin-Ribar, Mila Wod, Vjera Bojničić, Mary Stiborsky, Zenaida Bandur, Lucie Kučera-Buchmeister, Leopoldina Auer-Schmidt, Mira Mayr-Marochino, Danica Peklić-Peyer. Klub je imao važnu ulogu u emancipaciji umjetnica u okviru prvoga vala feminizma 1928–40. Održao je 11 izložbi (Zagreb, Ljubljana, Sušak, Osijek, Dubrovnik), sudjelovao na putujućoj izložbi Male ženske Antante (1938) i organizirao izložbu Käthe Kollwitz u Zagrebu 1936. Izložbe su potaknule javnu raspravu o umjetničkom stvaralaštvu žena; uz mnogobrojne afirmativne članke, najjače su odjeknuli, premda malobrojni, mizogini prikazi slikara kritičara (Ljubo Babić, Jerolim Miše), a kao reakcija na njih javljaju se i neki od prvih otvoreno feminističkih likovno-kritičkih iskaza (Marija Hanževački, Verena Han, Roksana Cuvaj, Reska Šandor). Djelatnost Kluba zamire 1942., a službeno je rasformiran 1946. kada su članice stupile u Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske.
